Pandemija covida-19 traje gotovo dvije godine. Znanstvenici cijelo vrijeme gaje nadu da će virus SARS-CoV-2, a pogotovo trenutno aktualni soj omikron, s vremenom postati blag poput obične prehlade. Unatoč uglavnom blagim simptomima omikrona, povijest, ali i biologija nude argumente koji idu u prilog toj teoriji.
Britanski virolog i profesor na Cambridgeu, Chris Smith podsjeća kako je nulti pacijent zaražen omikronom osjećao samo grlobolju i bio je vrlo umoran. Ipak su ga testirali, a kad je tog dana još sedmero ljudi prijavilo iste simptome, odluka da se testiraju bila je ispravna. Naime, svi su bili pozitivni na COVID-19. Ubrzo su znanstvenici otkrili da novi soj genetski uopće nije nalik delta soju.
Odmah su se upalili alarmi, jer je otkriven velik broj mutacija, poglavito na šiljastom proteinu, koji je odgovoran za ulazak virusa u stanice organizma. To je značilo da virus može lakše izbjegavati cjepiva, ali i širiti se. Svega nekoliko stotina zaraženih dnevno se ubrzo pretvorilo u desetke tisuća. No, uslijedio je preokret, jer iako su zarazu pokupili i cijepljeni, i necijepljeni i oni koji su već preboljeli virus, simptomi su blaži, ljudi se brže oporavljaju, stariji rjeđe obolijevaju, a stopa smrtnosti je manja.
'Bolji prijatelji'
Kako i zašto? Virolog Smith u svojoj kolumni za The Telegraph podsjeća da je njegov prethodnik i prezimenjak, patolog Theobald Smith još krajem 19. stoljeća, u vrijeme pandemije ruske gripe, pretpostavio da virusi s vremenom postaju blaži, jer je u interesu domaćina, odnosno ljudi, ali i uzročnika zaraze da postanu "bolji prijatelji". Lakše zaraze ljudi bolje podnose i ne tjeraju ih da se brane lijekovima i cjepivima te tako suzbijaju virus.
Iako patolog Smith svoju teoriju nije temeljio na ljudima, već na govedima, kroz povijest je bilo dovoljno primjera virusa koji su s vremenom postajali slabiji. Kad su prvi kolonijalisti donijeli zečeve u Australiju, njihova je populacija nekontrolirano porasla, pa je prije sedamdeset godina pušten virus myxoma, odnosno zečjih velikih boginja. Usmrćeno je više od 99 posto životinja, no virus je kasnije izgubio svoju zaraznost, smrtnost je drastično pala, a populacija se oporavila.
Pitanje je hoće li i virus SARS-CoV-2, suočen sa strogim epidemiološkim mjerama, imunitetom krda i cjepivom polako postati blaži, a njegovi sojevi nestati? Mogućnost postoji, pogotovo ako znamo da se to dogodilo s još jednim koronavirusom koji i dan-danas cirkulira svijetom.
Iskustvo s govedima
Radi se o goveđem koronavirusu, koji je 1890. usmrtio više od milijun ljudi diljem svijeta. Virus OC43 je prešao sa životinja na ljude i brzo se proširio u gradovima. Theobald Smith je 1891.. pišući o pandemiji, naveo simptome slične covidu-19 te istaknuo iznimnu ranjivost starijih i kronično oboljelih osoba, kao i relativno rijetko poboljivanje mladih.
Znanstvenici smatraju da je goveđi koronavirus ostavio krdo preživjelih s imunitetom, koji su se kasnije, tijekom svog života, ponovno zaražavali, ali bolest više nije ostavljala toliko traga. Razlozi su imunološko pamćenje iz prošlosti i određene mutacije koje su mu olakšavale trajnost kod ljudi. Na kraju je postao jedan od četiri virusa koji uzrokuju - običnu prehladu.
Chris Smith se nada da bi u istom smjeru mogao krenuti i omikron soj, koji se jako lako prenosi i vrlo brzo istiskuje puno teži delta soj. Ipak, trebat će pričekati nekoliko mjeseci, kako bi se vidjelo hoće li ponovno nastati neki novi agresivniji i zarazniji soj.
