Godinama je ruski predsjednik Vladimir Putin povezivao preokrete i laži, otežavajući razliku između utaje i fikcije, i koristio je otrovnu mješavinu za ucjenjivanje, podjele i zbunjivanje svojih neprijatelja. Rusija se posljednjih dana povukla iz sporazuma o žitu na Crnom moru, a zatim se vratila u sporazum te izdala prijetnjama nuklearnim napadom prije nego što je promijenila smjer i prihvatila mirniju retoriku. Ovoga tjedna Putin je naredio svojim snagama povlačenje iz Hersona, samo nekoliko tjedana nakon što je objavio da će grad "zauvijek" biti dio Rusije.
Kako bi svijet trebao protumačiti Putinove krajnje kontradiktorne izjave, postupke i signale? A kada je u pitanju uporaba nuklearnog oružja, je li zaokret u retorici Kremlja ikakvo jamstvo?
"Za Rusiju je nedosljednost sastavni dio njezine vanjskopolitičke strategije, osobito pod Putinom", kaže za Politico Fiona Hill, bivša dužnosnica američkog Vijeća za nacionalnu sigurnost. Hill je to komentirala još 2013., godinu dana prije nego što je Rusija nezakonito anektirala Krim.
Zapad se muči s naglim zaokretima Rusije
U siječnju i veljači, manje od dva tjedna prije nego što je intenzivna raketna paljba pala na Harkov, a kijevske zračne luke bile zasute valovima krstarećih projektila, Kremlj i njegovi najviši dužnosnici odmahivali su svim sugestijama da Putin namjerava napasti i osvojiti Ukrajinu.
Nagomilavanje trupa duž istočne i sjeverne granice Ukrajine bilo je dio uobičajenih vojnih vježbi, rekli su. Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova ocijenila je "apsurdnima" optužbe da Rusija gaji bilo kakve agresivne planove. "Iz američkih medija saznajemo da ćemo napasti Ukrajinu", rugala se Zaharova. Njezin šef, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, inzistirao je na tome da "neće biti rata", uvjeravajući sve da Rusija rat ne želi.
Je li ovo bila drska laž s ciljem da se prevari i održi element iznenađenja? Ili je to možda samo neuspjeh Zapada da razumije kako se kreira ruska politika, kažu neki iskusni promatrači Putina. Oni tvrde da se zapadne vlade bore da shvatiti nagle zaokrete i prečesto ne mogu napraviti razliku između takvih promjena politike i namjerne prijevare.
'Gdje postoji kaos, postoji i prilika'
“Mislim da nešto od ovoga smišlja u hodu, nešto iz očaja, ali također traži mjesta na Zapadu”, kaže David Kramer, koji je bio pomoćnik državnog tajnika u administraciji predsjednika George. W. Busha. Rezultat je takav da - kakvi god bili motivi za promjene smjera - svi se pitaju što će Putin učiniti.
Možda definicija Rusije kao "zagonetke, umotane u misterij, unutar enigme", koju je davno iznio Winston Churchill dok se - kao britanski ratni vođa - mučio razumijeti Josefa Staljina, nikad nije bila istinitija. Zapadni političari, koji moraju oblikovati strategije, nemaju luksuz samo dići ruke i zbrajati sve nedosljednosti, laži i zaokrete kao dio namjerne politike Kremlja. Mogli bi propustiti nešto važno.
“Općenito, Putin misli da tamo gdje postoji kaos postoji i prilika, tako da su zbunjenost i obmana dio njegove ‘špijunske obuke'”, rekla je Orisya Lutsevyich, istraživačica u britanskom Chatham Houseu. Ipak, različiti su razlozi za pomake i nedosljednosti, upozorila je. “U nekim slučajevima, Putin iskušava granice mogućeg, kao što je slučaj s dogovorom o žitu, i ako protivnička strana pokaže snagu i odlučnost, on napravi zaokret.”
Ali, smatra da je Putinovo ponovno naređenje o djelomičnoj mobilizaciji u rujnu, nakon što je inzistirao da je neće biti, “bila operacija domaće obmane; oni su se dugo potajno mobilizirali, a on je to javno obznanio u trenutku kada je to bilo svrsishodno.”
Povlačenje iz Hersona zbog pritiska iz Pekinga?
Bijela kuća, očito, ne želi previše riskirati. Prema nedavnim izvješćima, američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan održao je razgovore s višim suradnicima Kremlja s ciljem smanjenja rizika da bi rat u Ukrajini mogao eskalirati u nuklearni sukob.
Prema Emily Ferris, analitičarki na Royal United Services Institute, britanskom think tanku za obranu i sigurnost, Putinove slabo prikrivene nuklearne prijetnje u proteklih nekoliko tjedana bile su način “eskalacije kako bi se ispitale vode i vidjele kakav će biti odgovor.” Nedavno je odbacio te prijetnje, tvrdeći da "nikada nije govorio o korištenju nuklearnog oružja", te da nuklearni napad na Ukrajinu ne bi imao ni političkog ni vojnog smisla.
Vladimir Putin, Xi Jinping
Ferris i drugi promatrači Putina misle da je ovaj put povlačenje rezultat pritiska iz Pekinga. “S obzirom na zabrinutost Kine, Putin je vjerojatno primijetio ograničenja takve retorike i sada je odstupio od nje te je Rusija sada prilično jasno rekla da želi izbjeći bilo kakvu vrstu nuklearnog sukoba, čime je otkrio dio utjecaja koji Kina ima u deeskalaciji sukoba”, rekla je.
Prisiljen na naknadne intervencije
Ferris je rekla da je odluka o invaziji na Ukrajinu vjerojatno donesena u posljednjem trenutku, što bi bilo "prilično u skladu s Putinovom tendencijom odgađanja velikih odluka".
A kada je riječ o operativnim stvarima, postoji temeljna "opća nekompetentnost i neučinkovitost među sigurnosnim strukturama u Rusiji koju ne treba podcjenjivati", rekla je. "Putina se ponekad drži izvan kruga detalja", što ga prisiljava da naknadno intervenira, dodala je.
Andrej Ilarionov, bivši viši Putinov savjetnik za politiku, a sada protivnik, smatra da ima manje logike nego što se čini na prvi pogled kada su u pitanju nagle promjene u ruskoj politici. "Čini se da je postao prilično nervozan jer ako ne gubi rat, jednako ga tako niti ne dobiva", rekao je.
