Ravnateljica OŠ Mate Lovraka Ankica Krnjajić Magdić kazala je kako posljednje dvije godine u prvi razred upisuju oko 20 djece manje, što je puno za školu koju pohađa 410 učenika.
'Neki odlaze u druge škole radi produženog boravka koji mi nemamo, ali kad pošaljemo poziv onim roditeljima koji se nisu odazvali na testiranje, od rođaka ili susjeda dobijemo povratnu informaciju da ih je barem 10 ili 12 odselilo u neku stranu državu. Što se naše matične i područne škole konkretno tiče, zadnjih godinu i pol odselilo je desetero naših učenika od prvog do osmog razreda', rekla je Krnjajić Magdić te dodaje kako je taj trend iseljavanja izraženiji i u ostalim manjim gradovima, kao što je primjerice Hrvatska Kostajnica.
'Zbog sve većeg iseljavanja i smanjivanja broja učenika u školama, mnogi učitelji strahuju za svoja radna mjesta', otkrila je ravnateljica.
Najčešće sele u Njemačku
Navela je i kakve obitelji najčešće odlaze te iz kojih razloga.
'To su mahom djeca iz obitelji s dvoje, troje i više djece gdje su majke uglavnom nezaposlene, a očevi su radili ovdje "na crno" na građevini dok se gradilo, jer je država dodjeljivala materijale za kuće, tako da je bilo dosta posla u građevini. Kada je gradnja stala, onda su mahom prvo otišli očevi, a zatim su povukli i ostatak obitelji', ispričala je Krnjanjić Magdić.
Kaže kako ljudi uglavnom sele u Njemačku, nešto manje u Irsku i Švedsku. Zanimljivo je, tvrdi, kako i dalje nema velikog interesa za učenje njemačkog jezika.
'Djeca većinom uče engleski, oko 90 posto njih, ali kad dođe do iseljavanja, onda se uglavnom odlazi na njemačko govorno područje.
Lokalni mediji su nedavno objavili kako iz Petrinje puno ljudi nedjeljom odlazi autobusom za Njemačku i taj je autobus poprilično pun. Oni koji rade u blizini granice češće dolaze kući. Ljudi koje smo donedavno viđali po gradu odjednom nestanu, a onda se pojave u vrijeme blagdana kao što je bio slučaj prošle godine za Uskrs i Božić. Tih dana Petrinja je vrvjela automobilima s njemačkim registracijskim oznakama', rekla je ravnateljica škole.
Obitelj Marine Graho Popović nedavno je odselila u inozemstvo - 32-godišnjakinja odnedavno živi sa suprugom i tri kćeri u mjestu pokraj Muenchena. Prvo je otišao suprug, koji kod kuće, u vlastitom automehaničarskoj radionici, nije uspijevao zaraditi dovoljno za normalan život.
Muž je u roku od pet dana bio u Njemačkoj i radio
'To je ispalo slučajno. Ja sam razgovarala sa svojom kumom koja živi u Münchenu i koja je otišla godinu, dvije ranije. Ona je rekla da zna jednog poslodavca koji govori hrvatski i dala mi broj telefona. Moj muž je nazvao i već u roku od pet dana bio u Njemačkoj i radio.
Bilo je previše davanja za državu, a premalo posla. A i ono što se napravilo bilo je vrlo teško naplatiti', ispričala je Marina.
Priznala je kako je suprugu na početku bilo dosta teško snaći se u novoj sredini, no u međuvremenu je uspio pronaći bolji posao, dok je cijela obitelj imala sreće pri pronalasku stana s prihvatljivom cijenom stanarine.
Marina je novi posao suprugu, kao i povoljan stan za obitelj, pronašla putem Facebooka i grupe 'Hrvati u Muenchenu'.
Teško je pronaći stan u Njemačkoj
'Neki u Njemačkoj po godinu i pol, dvije traže stan, pogotovo ovdje u Münchenu. Ima stanova, ali su cijene takve da bi cijelu muževu plaću morali dati za stanarinu. Kada sam se obratila agenciji za nekretnine, rekli su da suprug mora imati tako veliku plaću o kojoj možemo samo sanjati, da bi našli stan za peteročlanu obitelj. Ali ja sam stalno visila na tom Facebooku. Svi su komentirali da su stanovi skupi, a onda se javio jedan gospodin koji je rekao da treba ići u okolicu Münchena i da on plaća stan s režijama 1.000 eura. I da 1. siječnja seli iz stana. Muž je nazvao tog čovjeka i rekao mu da ne mora ni vidjeti stan, nego da ga odmah uzima', ispričala je Marina.
Obitelj se teško odlučila na odlazak, no na taj korak odlučili su se isključivo zbog djece.
'Vidjela sam da je, što vrijeme dalje odmiče, situacija sve gora. Imam troje djece. Kad sagledam situaciju, ja mogu ovako preživljavati od danas do sutra. Ali moja djeca u Petrinji nemaju nikakve perspektive. Posla ima sve manje. Ovdje u Njemačkoj se mogu nadati boljoj budućnosti, a tamo u Hrvatskoj više ne', rekla je Marina.
Odlazak je ipak najteže pao upravo djeci.
'Starija kćerka nikako nije prihvaćala odlazak. Plakala je dan i noć, osuđivala nas je. A onda, nakon tjedan dana škole u Njemačkoj, sasvim druga priča. Tu su ju jako dobro prihvatili. Znate, kod nas su škole kao modne piste, i to bez obzira na neimaštinu. A ovdje sam naišla na nevjerojatnu opuštenost i ležernost. Recimo, za nošenje po školi u Hrvatskoj su se obvezno kupovale markirane tenisice, a ovdje djeca hodaju u šlapama', ispričala je Marina.
Ljudi su ih odlično prihvatili
Oduševljena je gostoprimstvom i načinom na koji su prihvaćeni u stranoj zemlji.
'Jedan dječak iz susjedstva je ponudio da moja kćer ide s njim u školu i iz škole, jer se prvih dana izgubila. I sad idu svako jutro zajedno u školu, jedan pored drugog, smješkaju se, ali ne pričaju jer se ne razumiju', ispričala je Marina.
