Među brojnima iz Afrike ima i onih starijih, ali i djevojčica sa svega 14 godina. Ni jedna od njih nije došla ondje s namjerom da se prostituira. Sve su u Italiju stigle u potrazi z aboljim životom. No, prema službenim podacima, 80 posto u zemlju pristiglih Nigerijki prisiljeno je na prostituciju.
Neke od njih, govoreći u dokumentarcu The Guardiana, ispričale su kako su ih na taj put poslali roditelji kako bi zaradile novac, a da su istovreno znali što ih čeka. "Mama me dovela iz Benina. Rekla mi je da moram ići u Europu. Pitala sam je šta ću ondje raditi, imam li neki posao. Rekla mi je da ne zna", priča Favour, jedna od djevojaka koja je cesti izašla preko Madame.
Istim putem išla je i Hope, preko žene koja ih iskorištava. "Kada sam upoznala Madam, bila sam bolesna. Prišla mi je i pitala me šta mi je. Rekla sam joj. Rekla mi je da će mi pomoći, da želi brinuti o meni", priča djevojka.
Njihove priče tipične su za većinu djevojaka na Bonifiaci, pojašnjavaju u organizaciji "Na putu" koja brine o tim djevojkama, nastoji ih ukloniti s ulice te im pružiti njegu i obrazovanje.
Pored ceste mogu se vidjeti i stari dušeci na kojima te žene dočekuju klijente. Mještani kažu kako prije nije izgledalo tako. Tijekom dana nije bilo djevojaka, no sada one rade i noću, 24 sata dnevno.
Lokalno stanovništvo naviklo je na njih i na prizore koje vide, iako ih čine ljutitima jer smatraju da su poslodavci zatvorili tvornice zbog imidža koji dolazi uz cestu.
Libijski pakao
Za prostitutke s Bonifiace povratka natrag nema. U Italiju stižu preko Libije, ratom razorene zemlje u kojoj već nekoliko godina cvjeta krijumčarenje ljudi. Prvi kontakt sa prostitucijom imaju upravo u Libiji, gdje su po dolasku smještene u takozvane "kuće za konekciju". Prostitucija za njih nije stvar izbora. U organizaciji "Na putu" kažu da djevojke koje odbiju rad u prostituciji još u Libiji trpe strašne batine.
Jedna od djevojaka koja je prošla kroz tu torturu kaže da je prostitucija u Libiji posebno opasna, jer nitko ne koristi kondome. Jedini način da se djevojke zaštite od bolesti ili neželjene trudnoće je, kako kaže, "da stave nešto u svoje telo" pokazujući pri tom na nešto što izgleda poput zgužvanog papira.
"Može se dogoditi da imaš deset klijenata dnevno. Nemaš mogućnosti odbiti ih jer si rob. Ne možeš reći ne, jer ako kažeš ne, prebit ćete na mrtvo ime, a nemaš koga zvati", opisuje jedna od njih.
Utiranje straha s vudu ritualima
Krijumači ljudima služe se različim metodama da zadrže djevojke u ropstvu. Svaka od njih mora vratiti dug, odnosno otplatiti svoj dolazak u Italiju. Nigerijka, primjerice otkriva kako je njen dug 30 tisuća eura. Navodno kad ga otplati bit će slobodna, no problem je u činjenici da dugovima kraja nema. Madam i krijumčari služe se vudu ritalima kako bi svoje ropkinje natjerali na poslušnost pa tako njihovi rituai uključuju i odstranjivanje stidnih dlaka, što na djevojke koje dolaze iz Afrike ima gotovo magičan učinak, jer strahuju da će poludjeti ili umrijeti ako ako ne ispune obećanje.
"Mislila sam da sam slobodna"
Djevojka koja je u Italiju stigla preko Tripolija priča kako je putovala brodom u koji su smjestili samo trudnice. Tek kasnije su joj rekli da je i ona u drugom stanju. Mladić ju je odveo Madam koja joj je natera ada pobaci uz pomoć lijekova, a sada joj mora vratiti dug.
"Kada sam došla u Italiju mislila sam da konačno imam mir. Da sam na mjestu gdje se neću bojati. Mislila sam da sam slobodna, jer sam u drugoj zemlji... Nije bilo tako. Bilo je drugačije", kaže Houp.
Kako je sve više devojaka na Bonifiaci, tako i cijene usluga padaju. Nekada se cijena seksulanog odnosa kretala između 20 i 30 eura, a danas neke djevojke rade i za pet, a pristaju čak i na nezaštićen odnos. Klijenti su raznovrsni, ali posebno poražavajuće je što je među njima mnogo mladih momaka, čak tinejdžera.
