Objavljujemo popis devet neidentificiranih zvukova. Za neke se pretpostavlja što bi im mogao biti uzrok, dok drugi ostaju potpuno misteriozni.
1. Rastući
'Rastući' je neidentificirani zvuk kojeg je američka Nacionalna uprava za oceane i atmosferu (NOAA) otkrila kada je Pacifički laboratorij za pomorski okoliš počeo snimati podvodne zvukove u kolovozu 1991. godine. Sastoji se od dugog niza uskopojasnih rastućih zvukova, od kojih svaki traje po nekoliko sekundi. Izvor je dovoljno visok da ga se može čuti po cijelome Tihom oceanu.
Svuk je sezonske prirode, a najviši je u proljeće i ljeto, ali nije jasno da li je razlog tome promjena na samom izvoru zvuka ili promjene u okolišu kroz koji se kreće. Izvor se može grubo lokalizirati na 54 stupnja južne zemljopisne širine i 140 stupnjeva zapadne zemljopisne dužine, u blizini lokacije zabilježenih vulkanskih seizmičkih aktivnosti, ali samo porijeklo zvuka ostaje nerješeno.
Ukupna jačina zvuka opada od 1991. godine, ali ga NOAA-in Autonomni ekvatorijalni niz antena još uvijek može identificirati.
2. Zvižduk
'Zvižduk' je neidentificirani zvuk kojega je snimio autonomni hidrofon na lokaciji u Tihom oceanu, 7. srpnja 1997. godine. Porijeklo signala je nepoznato i niti jedan drugi hidrofon ga nije otkrio. Zbog ograničenih informacija teško je špekulirati o izvoru.
3. Bloop
Bloop je najpoznatiji od svih neidentificiranih zvukova. NOAA je 1997. zabilježila izuzetno jak podvodni zvuk na ultraniskoj frekvenciji na više audio-postaja međusobno udaljenih tisuće kilometara. Izvor zvuka bio je grubo trianguliran negdje sjevero-zapadno od južnog vrha Južne Amerike. Zvuk je trajao samo minutu i čuo se više puta tijekom tog ljeta, ali nikada poslije.
Zvuk je konzistentan s bukom koju generiraju potresi u velikim ledenjacima ili kada veliki ledenjaci stružu o dno oceana, ali znanstvenici ipak nisu potpuno odbacili mogućnost da je izvor organskog porijekla.
Tu stvari postaju jezive. Ako je životinja izvor Bloopa, trebala bi biti znatno veća od plavetnog kita. Najmaštovitije teorije proizilaze iz činjenice kako je lokacija Bloopa bliska mjestu gdje se nalazi izmišljeni potopljeni grad R'lyeh, pisca H. P. Lovecrafta, gdje njegovo čudovišno stvorenje Cthulhu leži "mrtvo, ali sanja".
Cthulhu se najbolje može opisati kao mješavina divovskog čovjeka, zmaja i hobotnice, što djeluje kao vjerojatni izvor najveće oceanske zvučne anomalije.
4. Julia
Julia je snimljena 1. ožujka 1999., trajala je otprilike 15 sekundi, ali je bila dovoljno glasna da bi ju čuo cijeli tihooceanski Autonomni ekvatorijalni niz antena. Glavni sumnjivac je ledenjak koji se nasukao na Antarktiku. Zbog neodređenog azimuta, mjesto nasukavanja je moglo biti bilo gdje između Bransfieldovog tjesnaca i Rta Adarea.
5. Usporavanje
Usporavanje je prvi puuta snimljeno 19. svibnja 1997. (sjajna godina za misteriozne podmorske zvukove), a kao izvor je isto naveden ledenjak, iako neki tvrde da se radi o divovskoj lignji. Zvuk traje oko 7 minuta a frekvencija mu se s vremenom smanjuje, zato je i dobio ime 'usporavanje'. Poput Rastućeg, i ovaj se zvuk čuje periodično.
6. Brujanje
Brujanje je snimljeno više puta, a najviše tijekom zadnjih pedesetak godina. U svim slučajevima radi se o nepopustljivom i zastrašujućem niskofrekventnom brujanju koje može čudi samo određeni dio stanovništva. Teško je točno odrediti kada je Brujanje počelo, ali je dobro dokumentirano još od sedamdesetih, od kada su slučajevi su zabilježili širom svijeta od Ontarija, preko Novog Meksika, Engleske, Škotske i Novog Zelanda.
U većini slučajeva, samo oko dva posto ljudi u stanju je čuti neobičan zvuk, ali za taj mali broj ljudi Brujanje je obično nešto od čega ne mogu pobjeći te čiji izvor ne mogu odrediti. Svi koji su čuli Brujanje tvrde da nikada prije nisu čuli nikakve čudne zvukove i tvrde da se neobjašnjiv zvuk najčešće čuje unutra, te da noću postaje glasniji. Najčešći je u seoskim područjima i predgrađima, i među ljudima starosne dobi između 55 i 70 godina.
Znanstvenici su dugo istraživali uzrok Brujanja, povremeno ga povezujući s industrijskom opremom koja emitira određene frekvencije. Popis drugih mogućih krivaca dosta je dug: bežični komunikacijski uređaji, električni kablovi ili plinovodi, elektromagnetsko zračenje, radiovalovi ili podrhtavanje Zemlje.
S obzirom da se Brujanje iznenada pojavljuje i nestaje, te da mogući izvor varira od mjesta do mjesta, fenomen još uvijek zbunjuje znanstvenike.
Jedino što je sigurno je da je Brujanje stvarno, te da je vjerojatno nusproizvod života u 20. i 21. stoljeću.
7. Nebeski potresi
Nebeski potresi, ili neobjašnjivi zvučni udari, čuju se širom svijeta već nekih 200 godina, najčešće pored velikih vodenih površina. Ti su misteriozni događaji prijavljeni na rijeci Gangeš u Indiji, na istočnoj obali Sjedinjenih Država, blizu Sjevernog mora, kao i u Australiji, Japanu i Italiji.
Zvuk, koji je opisan kao imitacija jake grmljavine ili topovske paljbe, bio je objašnjavan raznim razlozima, od meteora koji ulaze u atmosferu, do zraka koji izlazi iz zemljine površine, pa do eksplozija plina nakupljenog pod vodom kao rezultat biološkog truljenja, zatim potresa, vojnih zrakoplova, urušavanja podvodnih pećina, pa čak i kao mogući nusproizvod sunčevih i/ili zemljinih magnetskih aktivnosti.
8. UVB-76
UVB-76, znan i kao 'Zujalica' već se desetljećima javlja na kratkovalnom radiju. Može se uhvatiti na 4625 kHz, a nakon ponavljanja zujećih zvukova, čuje se glas koji povremeno izgovara brojeve i imena na Ruskom jeziku. Izvor i svrha nikada nisu bili ustanovljeni.
9. 52-hertzni kit
Ova životinja, poznata i kao najusamljeniji kit na svijetu, glasa se na izuzetno visokoj frekvenciji od 52 Hertza, dok se ostali kitovi glasaju na 10 do 20 Hertza. Pjesma ovog kita prvi je put uhvaćena hidrofonom 1989. godine, a nedavno je grupa filmaša prikupila 400.000 dolara na Kickstarter kampanji kako bi potražili usamljenog sisavca, za kojeg se zna samo da se nalazi negdje u sjevernom Tihom oceanu.
