Dok Međunarodni monetarni fond (MMF) u najnovijim prognozama najavljuje rast svjetskog gospodarstva od 3,9 posto u ovoj i idućoj godini, gospodarstvo u Europskoj uniji i svijetu počelo je blago usporavati. Stoga neki analitičari šalju alarmantna upozorenja tvrdeći da je globalno gospodarstvo prošlo vrhunac i da se već nekoliko mjeseci javljaju ozbiljni znakovi puzajuće recesije, koja će se u svijetu rasplamsati tijekom iduće godine.
Neki u tim analizama idu dotle da najavljuju krizu znatno širu i veću od one iz 2008. godine.
Indikator recesije u Njemačkoj veći nego 2008.
Primjerice, procjene rasta u Njemačkoj, lokomotivi europskog gospodarstva, naglo se pogoršavaju, a čak i mala pogreška u politici može zemlju gurnuti u recesiju - upozorio je nedavno Institut za makroekonomsku politiku (IMK) iz Düsseldorfa.
"Opasnost od recesije značajno je povećana. Stanje je osjetno kritičnije nego prije mjesec dana", stoji u izvješću IMK koji je indikator izgleda za izbijanje recesije povećao na 32,4 posto, što je znatno više nego u ožujku 2008. godine kada su Europa i svijet počeli kliziti u najveću krizu nakon Drugoga svjetskog rata. Razlog tomu u IMK vide ponajprije u širenju trgovinskih napetosti i naglom smanjenju likvidnosti u svjetskom financijskom sustavu.
Prema podacima Eurostata, rast industrijske proizvodnje u Njemačkoj u veljači se prepolovio i iznosi oko 1,5 posto, a prema banci JP Morgan, gospodarska aktivnost u eurozoni u prvom tromjesečju također je pala na 1,5 posto, što je upola niže nego u rekordnom posljednjem kvartalu 2017., kada je europsko gospodarstvo dosegnulo najveći zamah u deset godina, prenosi Novi list.
Wall Street Journal to usporavanje industrije u Njemačkoj objašnjava iznimno hladnim vremenom i štrajkovima sindikata u metalnoj industriji.
Na usporavanje gospodarstva upozorava i Saxo Bank, globalna investicijska banka iz Kopenhagena, tvrdeći da je riječ o pouzdanim znakovima priblažavanja recesije. Slično misli i Ambrose Evans-Pritchard, jedan od najpoznatijih i najbolje informiranih ekonomskih komentatora u svijetu.
Razlog posrtanja politika središnjih banaka SAD-a, Kine i EU-a
"Jasno je da se gospodarski bum eurozone iz 2017. ispuhao. Posljednjih tjedana došlo je do poplave razočaravajućih podataka o industrijskoj proizvodnji, maloprodaji i poslovnom povjerenju", kaže Evans-Pritchard koji smatra da je glavni razlog posrtanja gospodarstva od početka godine u Europi i svijetu politika najvećih središnjih banaka – američke, europske i kineske koje sinkronizirano provode monetarno stezanje.
Umjesto bjesomučnog tiskanja novca – kojim su nakon krize iz 2008. nastojale stimulirati potražnju i gospodarski rast – one sada prestaju s upumpavanjem novca u financijski krvotok, pri čemu je najdalje otišla američka središnja banka (Fed) koja povlači novac s tržišta. Već šest puta je u tri godine podigla kamatnu stopu, na ukupno 1,75 posto. Najavljuje da će do kraja godine monetarno stezanje ubrzati, piše Novi list.
Evans-Pritchard kaže kako monetarno stezanje usporava rast monetarne mase u svijetu, pa se bankama i ostalim financijskim institucijama naglo smanjuje raspoloživi novac, a kamate postupno rastu. On procjenuje da će se smanjenje novčane mase negativno odraziti na gospodarstvo, i to s pomakom od šest mjeseci, u cijelome svijetu.
Europa ulazi u recesiju idućeg proljeća, SAD za 12 do 18 mjeseci
I Europska središnja banka smanjila je nekadašnje financijske injekcije sa 80 na 30 milijardi eura mjesečno, a do rujna planira potpuno prestati s monetarnim popuštanjem. Ako se to dogodi, Evans-Pritchard procjenjuje da će europsko gospodarstvo ući u recesiju za godinu dana, idućeg proljeća. Saxo Bank smatra vjerojatnim da će američko gospodarstvo pasti u recesiju "u sljedećih 12 do 18 mjeseci".
Na znakove prijeteće recesije upozorava i Baltic Dry Index koji pokazuje ponudu i potražnju u prijevozu pomorskog tereta u svijetu. Ona je od početka godine pala više od 40 posto. Također zabrinjava i rast Libora, referentne kamate stope po kojoj najveće banke u svijetu međusobno posuđuju novac. U normalnim vremenima Libor je manji od 0,1 posto, ali od početka godine skočio je na 0,6 posto, za pozajmice na rok od tri mjeseca. Takav skok Libora u odnosu na službenu kamatnu stopu američkog Feda nije zabilježen još od početka financijske krize iz 2008. godine - kažu u Saxo Banku.
Sve to potvrđuje da banke zbog smanjivanja raspoložive likvidnosti oklijevaju posuđivati novac. Radije ga drže kod sebe, a na što upućuje i zloguki rast kamata na kratkoročne dugove. Pravilo je da su kamate na dugoročni javni dug veće od onih na kratkoročni, jer su i dugoročni rizici za zajmodavce veći. Međutim, razlika između kamata na kratkoročne (dvogodišnje) američke državne obveznice i kamata na dugoročne (s dospijećem za 10 godina) trenutačno se smanuje. To je tipični simptom stresne situacije u financijskom sustavu, koja se ponavlja uoči izbijanja recesije, prenosi Novi list mišljenja financijskih stručnjaka.
Naglo splašnjava i optimizam MMF-a
Ako se raspoloživi novac u financijskom sustavu nastavi smanjivati, to može u nepovoljnom razvoju događaja dovesti do kreditnog sloma, upozorava Telegraph. Ekonomija ne može funkcionirati bez kredita. Kada oni rastu, gospodarska aktivnost jača. Kada krediti stagniraju, ekonomija posrće. Saxo Bank dodaje da se dugogodišnji kreditni bum nakon 2009. ispuhao – u Americi, Europi i Kini. Kreditni uvjeti se pogoršavaju. Rast kredita poduzećima u 18 zemalja, koje čine gotovo 70 posto svjetskoga gospodarstva, početkom godine spustio se gotovo na nulu, dramatično upozorava Saxo. Dosad je prevladavalo mišljenje da šanse za izbijanje nove recesije nisu puno veće od 10 posto, ali optimizam naglo slabi.
U svemu tome, splašnjava i optimizam MMF-a. U travanjskom izvješću MMF je isticao da se nad svijetom, usporedo s gospodarskim rastom, skupljaju i tamni oblaci. Nakon što je dvije godine tražio od država da povećavaju javne investicije u infrastukturu, kako bi potaknule mlitavi gospodarski rast, MMF je sada naglo okrenuo ploču zatraživši obuzdavanje potrošnje i zaduživanja, zbog rekordnog porasta dugova u svijetu. MMF od država ponovno traži politiku proračunske štednje i smanjivanje proračunskih deficita, kako bi u crnim danima opet mogle povećati javnu potrošnju – čime bi amortizirale ekonomske nevolje.
