Ima nešto što europski ne može u potpunosti shvatiti: da bi se u studenome 2024. Donald Trump mogao vratiti u Bijelu kuću. To je scenarij iz noćne more za Europljane koji su podnijeli najveći teret antagonizma bivšeg američkog predsjednika tijekom njegove četiri godine na predsjedničkoj dužnosti i nadali se da više nikada neće morati razmišljati o njemu, piše Politico.
Činjenica je da se njegov nasljednik, Joe Biden, pokazao jednim od najprijateljskijih američkih predsjednika spram Europe i da je njegov mandat pomogao isprati loša sjećanja na godine s Trumpom koje su izgledale kao ružan san. Je li se Trump doista poigravao s idejom povlačenja iz NATO-a? Moguće da jest. Je li doista nazvao Europsku uniju "neprijateljem", a Bruxelles "paklenom rupom"? Vjerojatno. Europi je bitno da ga nema.
Napuštanje NATO-a, dogovor s Putinom...
Ali dok Biden ulazi u posljednju godinu svog prvog mandata, Europljani su prisiljeni suočiti se s mogućnošću da bi on uskoro mogao sići s vlasti, te da bi Trump ponovno mogao biti glavni. Tijekom vikenda, istraživanje američkog ABC-a pokazalo je da Trump vodi u odnosu na sadašnjeg predsjednika za gotovo 10 postotnih bodova. Iako je ta anketa kritizirana kao izvanredna, Trump u anketama stalno stoji bolje od ostalih republikanskih predsjedničkih kandidata, što sugerira da će vjerojatno ponovno dobiti stranačku nominaciju.
Pobijedi li na izborima, verzija Trumpa 2.0 koju će Europa dobiti vjerojatno bi bila mnogo nepredvidljivija i nečuvenija od one koju su već imali prilike upoznati — ne samo da bi nagovijestila napuštanje NATO-a, na primjer, nego bi to i učinila. Trump bi vjerojatno, kako je to nedavno obećao, sklopio "mirovni sporazum" o Ukrajini s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom mimo Ukrajine i EU-a.
'Trump je noćna mora Europe'
Neki europski političari voljeli bi vidjeti takav vatromet. Mađarski premijer Viktor Orbán izjavio je potkraj prošloga mjeseca da je Trump čovjek koji može "spasiti zapadni svijet" okončanjem rata u Ukrajini, a članovi poljske desničarske stranke Pravo i pravda kažu da bi bili sretni vidjeti povratak bivšeg predsjednika. Ali takva su stajališta u manjini, Europom dominira strah i tjeskoba u vezi s Trumpovim povratkom.
"Trump je noćna mora", rekao je jedan europski diplomat tražeći da bude neimenovan. "To nije nešto za što se stvarno možete pripremiti", kaže.
Moglo bi se pretpostaviti da europski čelnici rade na nekom izvanrednom planu koji će provesti u slučaju da Trump pobijedi. No Politico piše kako iz razgovora s dvadesetak europskih diplomata, stručnjaka i vladinih dužnosnika nije zaključio da se takav plan sprema.
Europa 'mjesečari' ili je budna?
"To je vrsta mjesečarenja", rekao je Ulrich Speck, vanjskopolitički analitičar iz Berlina. "Imamo Macronovo mjesečarenje, koji sanja o autonomiji i suverenitetu. Imamo njemačko mjesečarenje, što je poricanje. A imamo i britansko mjesečarenje, što je nevezanost. Ali nema pravih napora da se preuzme odgovornost za ono što bi nas moglo zaskočiti iza ugla", kaže Speck.
Postoji jedan način na koji se stav Europljana prema Trumpu promijenio: oni više ne poriču. Početkom 2016. godine, kada je novinar Politica kontaktirao europska veleposlanstva i think tankove raspitujući se hoće li Trump biti izabran, nekoliko je dužnosnika oholo kazalo da to pitanje nije vrijedno odgovora jer nema šanse da se takvo što dogodi.
Sada neće biti tako. Europljani su vrlo budni u pogledu mogućeg Trumpova povratka.
'Trebamo se pripremiti na najgore'
"Europa mora biti spremna suočiti se sa svakom situacijom povezanom s rezultatima američkih izbora”, rekao je za Politico bivši francuski predsjednik François Hollande.
"U demokraciji uvijek postoji rizik da najgori kandidat bude izabran", dodao je. "Narod odlučuje. Trump je bio predsjednik i može to ponovno postati čak i ako se suočava s puno sudskih problema. Ono na što se trebamo pripremiti je distanciranje SAD-a od Europe i mogućeg raspada transatlantskog saveza", upozorio je Hollande.
Nekoliko europskih diplomata govori slično.
"Moramo planirati svaku mogućnost i izbjeći situaciju iz 2016. u kojoj nismo bili spremni ni za Brexit ni za Trumpa", kazao je još jedan europski diplomat pod uvjetom anonimnosti.
Upitan bi li se drugi Trumpov mandat razlikovao od prvog, isti diplomat kaže da bi se Europa trebala pripremiti za najgore. "Tko će se prijaviti da radi s njim s obzirom na njegov dosje o tome kako se ponaša prema ljudima i kako ih izdaje? Kako može imati jak tim? Sa svima se grubo razišao. I svi su pisali knjige vrijeđajući ga. Čak su i luđaci pisali knjige o njemu", kaže.
U Berlinu upaljen crveni alarm
Nemiru pridonosi i osjećaj da bi se ponovno izabrani Trump mogao osjećati nepobjedivim. Bivši predsjednik dvaput je opozvan i suočava se s nekoliko optužnica, uključujući i onu za negiranje rezultata izbora 2020. godine. Ako ga ništa od ovoga ne sprječava da preuzme dužnost, tvrdi nekoliko europskih dužnosnika, zašto bi uopće osjećao ograničenja u svom ponašanju?
Mogućnost Trumpova povratka posebno je uznemirujuća za Njemačku, čestu metu njegovih napada. Budući da su ondje bili uhvaćeni potpuno nespremni za njegov izbor 2016. njemački političari paze da ne ponove istu pogrešku. Stoga je ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock nedavno putovala u Teksas, gdje se sastala s republikanskim guvernerom Gregom Abbottom.
Međutim, zastupnik u Bundestagu Norbert Röttgen, koji je vrlo utjecajan na vanjsku politiku u svojoj zemlji, pesimističan je po tom pitanju. Nedostatak pripremljenosti iz 2016., kaže, natjerao je Berlin da se s posebnom pažnjom priprema za eventualni Trumpov povratak. Ipak, Röttgen smatra da je njemačka Vlada "u procesu ponavljanja ove pogreške".
"Kako bi se pripremila za Trumpov povratak, savezna bi vlada trebala hitno surađivati sa svojim europskim partnerima na razvoju neovisne obrambene politike. Nažalost, ne vidim znakove ove inicijative unutar vlade", kaže.
Speck, vanjskopolitički analitičar, također je pesimističan. Rasprava o tome treba li Njemačka povećati izdvajanja za obranu čak i ne postoji, kaže.
"Neki su se nadali da će Njemačka napustiti zonu udobnosti i početi ozbiljnije shvaćati pitanje sigurnosti, ali ne vidim nikakvu promjenu igre", ističe Speck.
Poljska - najvjernija Trumpova saveznica
Druge europske vlade također pokušavaju uspostaviti kontakte s republikanskim kolegama u SAD-u. Diplomati iz tri zemlje EU-a rekli su da njihovo osoblje u Washingtonu pojačava kontakt s republikanskim dužnosnicima u Zastupničkom domu i Senatu na svim razinama. Jedan je istaknuo paralelne diplomatske napore, poput putovanja bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona u Teksas u svibnju, kao primjer da se i London također priprema za Trumpov mogući povratak.
Jacek Saryusz-Wolski, europski zastupnik u poljskoj stranci Pravo i pravda, rekao je da bi njegov tabor pozdravio Trumpov ponovni izbor.
"Naše iskustvo s Trumpom bilo je dobro. Pod njim smo postigli napredak u fizičkoj prisutnosti američkih trupa u Poljskoj, kao i otvaranje baze koju smo krstili Fort Trump", kaže Wolski.
Poljska je jedan od najvjernijih saveznika Ukrajine u Europi od početka ruske invazije, iako su se odnosi pogoršali posljednjih tjedana zbog svađe oko izvoza žitarica. Na pitanje je li Varšava zabrinuta zbog Trumpovih obećanja da će okončati rat u Ukrajini "u jednom danu" dogovorom s Putinom, Saryusz-Wolski je rekao: "Nismo naivni, možda će se stvari promijeniti. Ali ako dođe do promjene vodstva SAD-a očekujemo da će duboka američka država prevladati nad izbornim obećanjima."
Ozbiljne pripreme za ono što slijedi
U međuvremenu, nekoliko europskih dužnosnika istaknulo je napore koje su već poduzele vlade EU-a kako bi ojačale stratešku neovisnost kontinenta. Tvrde da europske sile nisu samo koordinirale masovne isporuke oružja Ukrajini, nadmašivši SAD u ukupnoj vrijednosti isporučene potpore, nego su i značajno povećale svoju proizvodnju streljiva, što koordinira Thierry Breton, europski povjerenik zadužen za industrijsku politiku.
"Europljani su već učinili mnogo, više nego što je većina ljudi mogla zamisliti. Samo pogledajte količinu europskog naoružanja na bojnom polju u Ukrajini", rekao je za Politico Toomas Hendrik Ilves, bivši predsjednik Estonije.
Ali postoji velika razlika između neznatno veće potrošnje na obranu i ozbiljne pripreme za ono što bi Trump mogao požnjeti u Europi - ne samo ako pokuša ispuniti svoje obećanje da će postići dogovor s Putinom o okončanju rata u Ukrajini.
Izvlačenje tepiha ispod nogu Ukrajinaca?
Takav potez ne samo da bi izvukao tepih ispod nogu Ukrajinaca, koji bi mogli osjetiti veliki pritisak da se odreknu dijela svog teritorija, nego bi bio i ponižavajući za europske sile koje su se vezale uz Kijev.
"U takvim okolnostima bilo bi teško zamisliti da Europljani ostanu ujedinjeni oko Ukrajine", smatra François Heisbourg, viši savjetnik za Europu na Međunarodnom institutu za sigurnosne studije. "Mogli bi pokušati pomoći Ukrajini, ali bi odjednom bili protiv SAD-a jer bi to bio dogovor koji je ispregovarao Trump. To je vrlo crni scenarij", ističe.
Godine 2018. Trump je iznio mogućnost povlačenja SAD-a iz NATO-a i prepuštanja Europljanima da se sami snalaze. Od toga je odustao samo zahvaljujući pritisku svoga tadašnjeg savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona i generala Jima Mattisa. Ako bude ponovno izabran, čini se malo vjerojatnim da bi opet pozvao slične osobe u svoj kabinet.
Ponovno izabrani Trump mogao bi učiniti bilo što, uključujući i povlačenje iz NATO-a. To je zastrašujuća perspektiva za Europljane koji su zadnjih 78 godina oslanjali se na sigurnosno jamstvo SAD-a. Malo je diplomata i dužnosnika koji su spremni govoriti što bi to moglo značiti za budućnost Europe.
Tko bi vodio europski obrambeni savez?
Oni, pak, koji su voljni govoriti o tome, iznose alarmantnu sliku: iznenada lišene američkog strateškog vodstva, europske zemlje suočit će se s ogromnim pitanjima o tome kako reorganizirati sigurnosni savez. Tko bi bio glavni? Hoće li NATO nastaviti postojati? Bi li europske zemlje žrtvovale svoj model socijalne skrbi kako bi se prilagodile mnogo većoj potrošnji za obranu?
Za Rasmusa Hindrena, finskog stručnjaka za sigurnost, bio bi potreban jedan takav "pojedinačan događaj" da Europljani promijene svoje razmišljanje o obrani. Čak i tada, dovoljno povećanje potrošnje kako bi se Europa mogla obraniti od konvencionalnog ruskog napada bez SAD-a bi kratkoročno bio veliki problem.
Tu je i pitanje vodstva: tko bi bio zadužen za europski sigurnosni savez? Pariz? Berlin? Varšava? Rotirajući izbor europskih prijestolnica? I gdje bi bilo smješteno europsko vojno vodstvo, s obzirom na ono što je Hindren nazvao "nedostatkom strateške kulture" u izvršnoj vlasti EU-a? Teško je zamisliti rješenje, kaže, s obzirom na neprijateljstvo između europskih sila i činjenicu da neke zemlje, poput Poljske, više vjeruju Washingtonu nego Bruxellesu.
"Postoji nedostatak povjerenja između nekih zemalja i prema Bruxellesu koji bi zakomplicirao stvari", rekao je Hindren. "Nadam se da bi Europljani učinili pravu stvar ako situacija stvarno bude teška, ali ne bi bilo lako s obzirom na polariziranu situaciju."
Situacija kao pred Prvi svjetski rat
U slučaju scenarija da ponovno izabrani Trump izvede SAD iz NATO-a, analitičar Speck vidi mogući nastanak rascjepa u europskoj sigurnosnoj arhitekturi. Istočnoeuropske zemlje koje dijele granicu s Rusijom i druge koje se odmah osjećaju zabrinute zbog ambicija Moskve, poput nordijskih zemalja plus Turska i Rumunjska, imale bi prirodnu sklonost udružiti se u de facto sigurnosni savez.
"Imamo preduvjete za neku vrstu koalicije za blokiranje napredovanja Rusije", rekao je.
Taj bi blok povećao pritisak na druge u Europi da formiraju svoje blokove, gurajući europske zemlje dalje jednu od druge. Drugim riječima, jedna mogućnost za postamerički sigurnosni poredak u Europi mogla bi izgledati poput stanja prije Prvog svjetskog rata: niz isprepletenih saveza kojima prijeti opasnost da upadnu u međusobni rat. Takvi scenariji za sada ostaju daleke mogućnosti, ali nisu nezamislivi. Za europske čelnike, Trumpov potencijalni povratak čini se noćnom morom: vide da se približava, ali izgleda da ne mogu ništa poduzeti po tom pitanju.
POGLEDAJTE VIDEO: Joe Biden i Donald Trump se pripremaju za nove izbore. Jesu li stvarno dolični tituli 'vođe slobodnog svijeta'?
