Punih deset godina - toliko je Jasna Radivojev trpila obiteljsko nasilje, dok je sve to vrijeme strahovala o životu svog djeteta, piše N1 Srbija. Bojala se slučaj prijaviti policiji ili se, iz Jagodine, vratiti u rodni Zrenjanin. No, slučaj je ipak završio pred jagodinskim Tužiteljstvom, a možda je mogao završiti kao onaj iz Gradačca.
"Imala sam dva slomljena rebra, oba oka zatvorena i brojne ozljede po glavi i tijelu. Naravno, nisam bila ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi da se te ozljede konstatiraju, nego me je vodio kod nekog svog prijatelja u Ćuprijsku bolnicu da mi pomognu – da fiksiraju rebro, da mi daju nešto i za ove druge ozljede. To što se dogodilo je samo usvojen model koji je kasnije primijenjivan svih ovih deset godina unazad", započela je Jasna koja otkriva da je obiteljsko nasilje započelo samo tri tjedna nakon što se doselila u Jagodinu.
Ovisi kako kada, objasnila je Jasna, nekada je bilo manje fizičkog, a više psihičkog nasilja. No, kroz deset godina pretrpjela je sve oblike nasilja, a sve to odrazilo se i na njezinog starijeg maloljetnog sina iz prvog braka.
Nasilnik je uživao
Psihičko zlostavljanje, otkrila je Jasna, trajalo je od jutra do mraka, kada god bi se sa svojim partnerom zatekla zajedno u stanu.
"To nisu samo psovke, uvrede, to su prijetnje, omalovažavanje, ucjene, pljuvanja u lice. Najgore je kada vidite da nasilnik uživa u tome što ste vi na podu u svakom smislu. Ja sam se budila i odlazila na spavanje s tom jednom mišlju – hoće li to biti posljednji dan mog života, dokle ću izdržati i što će se dogoditi", kazala je sugovornica.
Nasilnik je, dodala je, bio snažan čovjek koji se bavio sportom pa je nekada bilo dovoljno, prisjetila se, da ju udari šakom kako bi ona pala i izgubila svijest. Imala je hematome kada god bi ju tukao šakama, a nekada je znao koristiti i pomagala. Tukao ju je gumenim čekićima i svime drugime što bi mu došlo pod ruku, dodala je Jasna.
"Dva puta mi je razbijao glavu, koju sam isto tako sama morala sanirati kod kuće, nikada nisam smjela otići kod doktora. Jednom prilikom smo išli u bolnicu zato što su povrede bile tolike da je pretpostavio da mi je slomio i nogu i ruku, pa sam morala ići na rendgen", prisjetila se sugovornica.
Spasila ju je kćerka
Da je nasilnik bio uporan u svojim namjerama da joj nanese ozbiljne ozljede, priznala je Jasna Radivojev. Jednom prilikom prebio ju je čekićem pa je bio nezadovoljan kako je sve završilo tako da ju je sutradan, dok je nepokretno ležala u krevetu, prebio drugim čekićem koji je bio pun pjeska ne bi li joj smrskao koljeno.
"Kćerka je uletjela u sobu, vrištala je i zaštitila me je svojim tijelom, tada se trgao, izašao iz sobe i tu se zaustavio", ispričala je Radivojev.
Nasilje nikada nije prijavila jer se bojala - kako za svoju sigurnost, tako i za sigurnost svojih bližnjih koji su također dobivali prijetnje. Policija je dolazila zbog anonimnih prijava - nekada im je odgovarala, priznala je, a nekada je šutjela i tako im potvrđivala da se to nasilje stvarno događa. Iako su govorili da su anonimne prijave od susjeda, nasilnik nije vjerovao pa je nakon svakog policijskog posjeta tukao Jasnu jer je mislio da ga je ona prijavljivala.
Njezin nasilnik, bivši muž, jednom je bio priveden u policiju koja je zatim došla kod nje kako bi uzeli njezinu izjavu.
"Nisam mogla hodati, bila sam toliko ozlijeđena da sam ležala, došli su da uzmu izjavu od mene, on je sve to vrijeme meni slao poruke što smijem reći, odnosno što ne smijem. Nekako su mi pokušavati dati do znanja da me mogu zaštititi, da me ohrabre da im kažem o čemu se radi, nisam tada priznala. Nakon dva dana on je dobio kompletne izvještaje iz policije, što je rečeno, što je napisano, kakva je procjena inspektora i što je zaključio iz razgovora sa mnom", otkrila je sugovornica.
Htio je da izvrši samoubojstvo
Čega se najviše bojala, Jasna je odgovorila - paralizirajućeg straha gdje je ona cijelo vrijeme bila na podu i u stvarnosti, i figurativno. Strah vremenom nestaje, kazala je, no povećava se strah onima koji su joj bliski - sinu, sestri, njezinoj djeci... I oni su dobivali prijetnje pa je Jasna osjećala potrebu da i njih treba zaštititi i pomoći im.
Javnost je znala što se događa - i policija, i tužiteljstvo, i zdravstvene ustanove. Njezina obitelj, priznala je, ništa nije znala do prije par godina, a kada je sve to preraslo u zlostavljanje - više nije mogla kriti jer se nije mogla kretati.
Kako kaže Jasna Radivoj, njezin bivši suprug navodio ju je da izvrši samoubojstvo jer bi to bilo najbolje za nju. Koliko god je razmišljala o tome, ipak se borila, priznala je. Na kraju joj je rekao da će to morati napraviti, a sve je i osmislio.
"Kada je krenuo na mene, bili smo u spavaćoj sobi i ja sam se refleksno okrenula prema njemu, ozlijedila sam ga tim nožem, otimali smo se, znala sam da je to borba za život i da ako uzme nož, da je to kraj. To se nije dogodilo, on mi je oteo nož i izašao je", ispričala je Radivojev.
I onda su se, kako je ispričala sugovornica, počele sklapati kockice. Nasilnik je otišao u Hitnu pomoć, nju je policija odvezla u pritvor gdje je dobila optužnicu za djelo teško ubojstvo u pokušaju.
Djeca najviše trpe
"Kada sam vidjela potpis tužitelja, počela sam spajati imena, kontakte i odnose i sve se to počinje slagati. Dva i pol mjeseca sam provela u pritvoru, a kada sam izašla saznala sam da je plan bio da ja ne izađem iz pritvora dok se proces ne okonča. Sve je toliko orkestrirano i toliko vrijeđa inteligenciju, da morate sjediti i slušati izmišljotine protiv vas. Shvatila sam dok sam živjela tamo da je on prilično zaštićen, da se u njegovim situacijama uvijek našao netko tko je to riješio vrlo brzo", objasnila je Jasna Radivojev.
Kaznena prijava o nasilju u obitelju koju je ona pronijela prvo je bila odbijena, a da nitko nije dao iskaz. Djeca su ostala s nasilnikom, a mogla ih je viđati svaki drugi utorak u kontroliranim uvjetima po sat vremena. Nakon tri, četiri mjeseca i to su joj ukinuli uz obrazloženje da djeca plaču nakon susreta s majkom. To je, kako kaže, bilo normalno jer su s njom provodili svih 24 sata.
Djeca su, otkrila je sugovornica, htjela ostati s njom, no sudac je bio na strani jagodinskog Centra za socijalni rad, dok je ovaj iz Zrenjanina bio na Jasninoj strani.
"Mislim da djeca najviše trpe u svemu tome. Ja sam odrasla, mogu izdržati zbog njih, djeca to ne mogu shvatiti. Tako da ono što trpimo moja deca i ja, je jako strašno. Nemjerljiva je tuga svakako, ali nepravda je veći problem", zaključila je Jasna Radivojev.
POGLEDAJTE VIDEO: Za ubojstvo novorođenčeta u Lici majci prijeti najmanje 10 godina zatvora: 'Svi smo zgroženi, to je šok za sve'
