Je li svijet mogao biti pošteđen najveće kataklizme u povijesti u kojoj je život izgubilo 70 milijuna ljudi? – pitanje je koje si postavlja većina onih koji su pročitali memoare Irca Michaela Keogha.
Keogh se, naime, priključio njemačkoj paravojnoj organizaciji Freikorps, te je kao poručnik tijekom jedne večeri u Münchenu 1919. godine predvodio šest vojnika u pokušaju da spase dvojicu političara koje je mlatila ljutita masa.
Postavili su bajunete na puške i krenuli prema oko 200 ljudi koji su se nalazili u dvorani jedne škole. Ispalili su hitac iznad razjarenih glava mase, koja se tada primirila. Jedan od vojnika podigao je političare s poda i izvukao ih na sigurno.
Keogh je u memoarima zabilježio kako bi političari zasigurno bili nasmrt pretučeni da nije naredio intervenciju. Kada su kasnije zapisivali podatke političara, muškarac s brkovima je jasno poručio da se zove Adolf Hitler, te je Keoghu počeo govoriti o njegovoj novoj stranci – Nacionalsocijalističkoj njemačkoj radničkoj stranci. Ili 'Nazi partija', kako su je Britanci zvali.
Irac u svojim memoarima piše da je Hitlera sljedeći put vidio kolovozu 1930. godine, kada je držao govor pred gomilom u Nümbergu. Tada mu zaštita nije bila potrebna.
