Smješten je nekih 120 kilometara južno od Seville, daleko od svjetskih centara mode poput Milana, Pariza, Londona ili New Yorka. No upravo tu, u ovome gradiću, većina vrhunskih svjetskih modnih marki nabavlja svoju kožu, prenosi BBC.
Tajnost zajamčena
Louis Vuitton, Gucci, Hermes, Chanel, Chloe, Loewe i Carolina Herrera, svi oni koriste lokalne radnike koji za njih proizvode torbice, novčanike i remenje.
No nitko od dizajnera ne želi govoriti o tome. Većina tajnosti proizilazi iz straha da još netko ne bi koristio vrhunske dizajne kako bi proizveo jeftine kopije, što je skup problem za trgovce luksuzom.
Juan Antonio Sanchez, direktor proizvođača galanterije Ranchel, kaže kako veliki brendovi često imaju stroge zahtjeve.
"Moramo potpisati ugovor o tajnosti i povjerljivosti. I tvornica, i direktor i svaki zaposlenik mora ga potpisati."
"Svi imaju individualne ugovore i ne smiju ništa fotografirati, ne smiju uzimati dizajne niti išta što ima veze s proizvodima", objašnjava Sanchez, čija tvrtka, koju je osnovao njegov otac, proizvodi galanteriju već preko 40 godina.
Umijeće se prenosi s generacije na generaciju
Ali specijalizacija ovog gradića za kožu seže znatno dublje. Sve je počelo prije više od 200 godina, sa štavljenjem kože. Na kraju je to preraslo u pravo umijeće rada s kožom po kojem je ovaj gradić postao poznat. Sada kožu kupuju drugdje, već uštavljenu, jer se u Ubriqueu fokusiraju na više specijalizirane radove.
Više od polovice gradskog stanovništva radi u poslovima povezanim s kožom, te su glavni snabdjevači cijele Španjolske, kao i brojnih velikih prekomorskih modnih kuća.
Tehnika potrebna kako bi se proizvela vrhunska galanterija prenosi se s generacije na generaciju. Sanchez kaže kako većina sugrađana to sve nauči još u djetinjstvu, kada promatraju roditelje kako rade.
"Ova tehnika može se prenijeti samo s oca na sina, jer je jako specijalizirana. Oni je jednostavno imaju u krvi", kaže Sanchez.
A upravo je ta visokokvalitetna vještina, usavršavana generacijama, ono što je privuklo velike brendove. Dizajneri su najčešće čuli za Ubrique preko usmene predaje.
Ne zanima ih modernizacija
Dok su neke tvornice počele uvoditi proizvodnu liniju kako ni ubrzale proizvodni proces, većina ih odbija kompromis.
Jorge Olivia Perez, generalni direktor lokalnog kožnog brenda El Potro kaže kako jedan radnik još uvijek napravi cijelu torbu, osim rezanja i dizajna.
"Jako je važno čuvati te vještine", kaže Jorge.
Kao i mnogi koji tu rade, Jorge bi želio da ova stručnost bude i službeno priznata, i to s oznakom 'Made in Ubrique'.
"Mislim da je to jako važno za budućnost", kaže.
To bi im moglo pomoći i kod uvijek prisutne prijetnje koju predstavljaju jeftiniji rivali.
Skupi, ali kvalitetni
A to se već jednom i dogodilo. Prije desetak godina, u vrijeme financijske krize, proizvođači su doživjeli dramatičan pad narudžbi.
Mnogi veliki brendovi odlučiti smanjiti troškove tako što su proizvodnju prebacili u Kinu. To je dovelo do gubitka radnih mjesta u Ubriqueu. Neki su se ljudi prebacili na nove poslove, ali većina je radnika "nastavila raditi jer su znali kako je njihova kvaliteta bolja i naručitelji će se vratiti", kaže lokalni vijećnik za kulturu Jose Manuel Fernandez Rivera.
Kožnate jakne: 11 novih modela od 270 do 449 kuna koje se mogu nositi svugdje
I to se pokazalo istinom. Godinu dana kasnije većina se velikih brandova vratila.
"Kinezi jako brzo uče, ali mi znamo da je kvaliteta i detaljna obrada svakog komada upravo ono što brandovi traže", kaže.
Drugi razlog zašto su se velike modne kuće vratile europskom proizvođaču je taj što će torbu proizvedenu u Aziji teško prodati svojim najboljim mušterijama, kupcima u Hong Kongu, Kini i Singapuru.
Kada oni plaćaju stotine, a nekad i tisuće eura za torbu vrhunskog talijanskog ili francuskog dizajnera onda i očekuju da je napravljena na zapadu, a ne u njihovoj domovini.
