Institut za proučavanje rata (ISW), koji detaljno prati agresiju Rusije na Ukrajinu od samih početaka tog rata, u najnovijem izvještaju primjećuje naglu promjenu nuklearnog rječnika i prijetnji "ključnih osoba u Kremlju". Razlog za to ISW nalazi u stavovima dijela visokih časnika ruske vojske i u pritisku "međunarodne zajednice".
Ministarstvo vanjskih poslova Rusije prošlog tjedna objavilo je da se Rusija "vodi isključivo i dosljedno postulatima neprihvatljivosti nuklearnog rata u kojem ne može biti pobjednika i koji se nikad ne smije pokrenuti".
Riječ je o iznenadnom zaokretu Kremlja u odnosu na nuklearne prijetnje. Niz ključnih figura u Kremlju tjednima je, čak i mjesecima, glasno isticao mogućnost ruskog taktičkog nuklearnog udara pod određenim uvjetima.
Osim što je bila riječ o očitim prijetnjama, usto uoči godišnjih vojnih vježbi nuklearnih postrojbi ruske vojske koje se održavaju u studenom, činjenica je da dio visokih vojnih dužnosnika Rusije već nekoliko godina tvrdi da "nuklearna doktrina" Rusije vlastima te zemlje daje zakonsko pravo da posegne za nuklearnim oružjem čak i u slučaju nenuklearnog neprijateljstava uz granicu.
Prije nekoliko tjedana smo prenijeli stav Jamestown Foundation da to naprosto nije točno, da u nuklearnoj doktrini Rusije stoji izričito da Moskva nuklearnim projektilima smije uzvratiti samo ili kao odgovor na nuklearni napad ili kao odgovor na tako razoran konvencionalan napad na Rusiju koji bi zaprijetio samom postojanju te države.
Hans Møller Kristensen, svjetski top stručnjak u tom području, kazao je sredinom listopada da bi Vladimir Putin ipak mogao pokušati, pa čak i uspjeti, politički zaobići ograničenja zakonima Rusije ako bi poželio nuklearno udariti primjerice na Ukrajinu.
Zadnjih nekoliko dana, međutim, uočava ISW, iz Moskve stižu potpuno suprotne izjave. ISW je objasnio da je Putinovo pripojenje još nekih ukrajinskih regija od 30. rujna, dodatno zakompliciralo rusku nuklearnu doktrinu, odnosno primjenu tog zakona.
ISW prenosi članak iz The New York Timesa o sastanku vojnog vrha Rusije sredinom listopada "kojem nije prisustvovao i sam Putin", te da je tema sastanka bila uopće utvrditi što bi u kontekstu smatranja pokrajina Ukrajine kao ruskog državnog teritorija, nakon 30. rujna imala biti nuklearna doktrina Rusije. Jer, po tome bi ispalo da dijelove Rusije Ukrajina drži okupiranima.
"Moguće je da su visoki ruski vojni dužnosnici zbunjeni", navodi ISW, a "zbunjenost" odgovornih za najveći nuklearni arsenal na svijetu definitivno nije nešto što bi priželjkivao itko iole normalan.
Usto, vrlo je izvjesno da je pripojenje Rusiji novih područja Ukrajine dovelo do političkih raskola u samom Kremlju. Konačno, nimalo manje bitno, tu je uloga Kine. Tijekom nedavnog posjeta kancelara Njemačka Olafa Scholza predsjedniku Kine Xiju Jinpingu, njih dvojica su izašla sa zajedničkom izjavom o apsolutnoj neprihvatljivosti ne samo nuklearnog udara, nego uopće i prijetnji njima.
Jedina razlika u njihovim izjavama nakon sastanka bila je ta što je Scholz izravno prozvao Putina imenom i prezimenom, dok je Xi o tome govorio načelno, ali u tom istom kontekstu međunarodnih trvenja oko rata u Ukrajini. Čak, Xi je tada imenovao "međunarodnu zajednicu" koja bi imala osigurati da se stvari vrate na svoje mjesto.
"Kina je, lako moguće, također igrala ulogu u pritiscima na Kremlj da smanji svoje nuklearne prijetnje", navodi ISW u svom izvještaju.
Još značajnije, ISW otkriva izjavu kineskog ministra obrane Weija Fengheija od 26. listopada, koja je ostala ispod medijskih radara, a prema kojoj je ministar vojske Kine otprilike to isto poručio svom ruskom kolegi Sergeju Šojguu.
