Obitelj koja se nalazila u jednom restoranu nedaleko stadiona na kojem se kobne večeri odigravala utakmica Francuska - Njemačka, iz restorana je pobjegla prije no što je vidjela bombaša samoubojicu. Kada su novinari s njima dogovorili razgovor na mjestu krvoprolića, nisu se ondje mogli pojaviti. Rekli su da nitko od njih nije sposoban vratiti se ondje. Jedna od članica obitelji koja je željela ostati anonimna prisjetila se prvih trenutaka nakon eksplozije.
"Policija nam je rekla da se vratimo, da gdje će oni proći prođemo i mi. Rekli su nam da pratimo njihove korake, ali da ne gledamo te da podignemo glavu. Morali smo se vratiti na mjesto. Naše stvari, lice, ruke, kosa... sve su bile od onog čovjeka koji je eksplodirao... Meso smo vadili iz kose", prepričava uz još jednu ženu.
"Vidjela sam kćer u krvi, mislila sam da je druga poginula"
Drugi, pak, svjedok sretan je što je izbjegao smrt. "Kad sam trebao ući u svoj automobil, samo Bog mi je rekao da to ne učinim. Ušao sam kod brata u auto i rekao mu da je bolje da svi poginemo u jednom automobilu. Pitao me što mi je, jesam lud i što pričam. Samo što smo ušli kod njega u auto, eksplodirala je ta bomba blizu mog auta. Vidjeli smo gdje lete glave, ruke, noge", prisjeća se svjedok.
Majka jedne od teško ozlijeđenih državljanki Srbije sa suzama u očima i jecajući za Al Jazeeru Balkans je rekla: "Odjednom je pukla ta bomba. Vidjela sam da je moja kćer sva krvava. Vikala je: 'Majko, majko majko...' Mislila sam da su mi poginuli i druga kćer i zet. Vikala sam: 'Zorice, Zorice'".
Prema riječima veleposlanika Srbije u Parizu Rajka Ristića, ozlijeđeni državljani te zemlje su operirani, zbrinuti i izvan životne opasnosti. Svi, osim Ljiljane Tanasković Pavlović, za čiji se život liječnici još bore. Poslije oružanih napada, građani Pariza ističu kako se ne boje. Međutim, oni koji su to preživjeli takav prkos nemaju. Zatvorenici su, kažu, u vlastitim kućama i glavama u kojima je samo strah.
Al Jazeera Balkans/Danas.hr
