No, dvadesetak godina kasnije, sredinom prošlog desetljeća, taj nekoć anđeoski ministrant više nije bio Michael nego Younnes. Nije više bio ni katolik, jer se preobratio na islam, a pospano belgijsko predgrađe zamijenio je bojišnicom u Siriji gdje je ratovao u redovima Islamske države.
"Žao mi je što sam se vratio, želim natrag u kalifat"
Nakon što se vratio iz Sirije i zbog toga odležao tri godine u zatvoru, danas otvoreno iskazuje podršku izopačenoj ideologiji samoproglašene Islamske države i razmišlja o povratku u nju.
"Žao mi je što sam se vratio. Želim živjeti pod kalifatom", kaže on u razgovoru za CNN.
Na razgovor s novinarkom CNN-a u rodnom Antwerpenu došao je posve neupadljiv i samozatajan, u majici s kapuljačom, trapericama i tenisicama. Jedino je iznad zgloba imao jedva uočljiv okov oponašajući time proroka Muhameda. S novinarkom se nije rukovao jer je žena, ali je tijekom razgovora bio vrlo učtiv. Čak se ispričao zbog kašnjenja. Govorio je o tome zašto je odbacio svoje državljanstvo i identitet.
"Nisam Belgijanac, ja sam musliman”, kazao je dodajući da bi na mjestu zapadnih demokracija želio vidjeti najstroži šerijat. No, prihvatio je naknadu za socijalnu pomoć koju mu je dala belgijska vlada.
Novo lice islamskog ekstremizma na Zapadu
Michael odnosno Younnes očito je novo lice islamskog ekstremizma na Zapadu. Odrastao je u tipičnoj obitelji tamošnjeg srednjeg sloja. Kršten je kao katolik.
"Živjeli smo kao i sav običan katolički puk. Slavili smo katoličke blagdane, nedjeljom se zahvaljivali Bogu...", prisjeća se djetinjstva.
U ranoj mladosti sustigli su ga prvi životni lomovi: razvod roditelja, majčin alkoholizam i dijagnoza ADHD koja mu je postavljena. Počeo je pušiti travu, a zatim eksperimentirati s težim drogama. U školi je bio sve lošiji.
"U tim godinama tražite se baš kao i svi drugi tinejdžeri u svijetu", sjeća se danas svojih nemirnih mladenačkih godina.
Život mu se, kaže, promijenio kada je imao 16 godina, a u ruke mu dospjela knjiga "Put muslimana". Islam mu je, kaže, pružio obećanje smisla života sa strogim pravilima i moralnom jasnoćom usred svijeta kojim vlada liberalizam sa svim svojim nijansama sive, u kojem ništa nije crno-bijelo. Tako je Michael postao Younnes, što je arapsko ime za goluba.
"Ako ćemo suditi svakoga tko ubija, pakao će biti pun"
Svoje preobraćenje shvatio je kao nadogradnju kršćanske vjere i usporedio ga s kupnjom računala.
"Ako znaš da ima instaliran Windows 10, ne treba ti Windows XP... To je nadogradnja", kaže.
Potom ga je radikaliziralo pristupanje velikoj muslimanskoj zajednici u Belgiji unutar koje je bila u nastajanju mala, ali glasna skupina fundamentalista. Dok je u svojim ranim dvadesetima radio kao pomoćnik u jednoj pekari, pao je pod utjecaj slatkorječivog Fuada Belkacema, bivšeg sitnog kriminalca koji je postao propovjednik i vođa skupine Šerijat za Belgiju (Sheria4Belgium) koju su tamošnje vlasti zvale "klaunovima s dugim bradama u bijelim haljinama".
No, daleko od toga da su bili kaunovi. Ta je skupina ubrzo postala "tunel" kojim su mladi i zavedeni radikalizirani Belgijanci odlazili u Siriju i Irak pridružiti se ISIS-u.
Delefortrie je bio jedan od njih. U Siriju jr otišao 2013. godine, no već iduće se vratio u Belgiju gdje je bio uhićen i osuđen na tri godine zatvora. Triput se ženio, a jednom je sinu dao ime po Osami bin Ladenu.
"Ponosan sam na njega, on je junak”, kaže o ubijenom vođi Al Kaide. Činjenicu da bin Laden stoji iza terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, u kojima je poginulo 2977 ljudi, Delefortrie opravdava riječima: "Ako ćemo suditi svakoga tko ubija ljude, pakao će biti pun".
U Siriji nije nikoga ubio niti na ikoga pucao
"Možete se držati svojih molitivi i biti zadovoljni time, a možete otići dalje od toga i pokušati prakticirati ono što govori učenje", kaže on objašnjavajući kako je odlazak u Siriju bio odgovor na njegove molitve.
"Konačno, postoji mjesto na zemlji na kojem možeš biti musliman u potpunosti", dodaje.
Odlučio se pridružiti toj najokrutnijoj od svih islamističkih skupina jer su, kaže, njeni pripadnici najviše posvećeni uspostavi šerijatskog zakona.
"Posve su jasni u tome što žele: boriti se u Alahovo ime!"
Ipak, odbacuje tvrdnje o barbarskim nedjelima džihadista Islamske države.
"Tamo je ratna zona. Normalno je da ljudi ondje ginu i umiru. U Americi se ljude pogubljuje smrtonosnim injekcijama i na električnim stolicama. I to je egzekucija", kaže.
"Ubijate za Alaha, a ne zato da se time hvalite"
Na izravno pitanje je li spreman ubiti, kaže: "To je islamski zakon. Vjerujte mi, nije nimalo zabavno ubijati ljude, to je nešto zastrašujuće, ali moj odgovor je - da."
No, odmah napominje da na ratištu nikoga nije ubio niti je na ikoga pucao. Umjesto toga je, kaže, privodio osumnjičene i čuvao zatvorenike.
Za mlade sljedbenike pokreta Sheria4Belgium koji na internetu objavljuju snimke odrubljivanja glava ljudima i slave ta zvjerstva, kaže: "Mladi su, pa tko ne bi".
I opet ima tumačenje zašto je tako: "To naravno nije nešto što treba činiti. Ako nekoga likvdirate ili ubijate ljude na ratištu, tada to činite za Alaha, a ne zato da se se hvalite time."
