Kada je svijet uperio poglede prema Aziji s ciljem pronalaska uspješih primjera i metoda suzbijanja širenja zaraze koronavirusom, oči i hvalospjevi su bili uprti uglavnom u Južnu Koreju, Tajvan i Hong Kong. Nitko nije obratio pozornost na zemlju s čak 97 milijuna stanovnika, koja je recimo ove subote imala svega 328 potvrđenih slučaja zaraze, a od izbijanja pandemije nije zabilježila niti jednu smrt uzrokovanu COVID-om 19.
Radi se o Vijetnamu, zemlji s dugom granicom prema Kini i milijunima kineskih turista svake godine. Osim toga, ta se zemlja suočava i s niskim BDP-om te lošim zdravstvenim sustavom, naročito u usporedbi sa zemljama u jugoistočnoj Aziji. Naime, imaju svega osam liječnika na 10.000 ljudi, što je recimo trećina omjera u toliko hvaljenoj Južnoj Koreji. Iako se skepticima vijetnamske brojke čine previše dobrima da bi bile istinite, inozemni liječnici tvrde da su one i više nego stvarne.
"Svakodnevno odlazim na odjele. Znam slučajeve i znam da nije bilo smrti. Ako ste imali neprijavljeni ili nekontrolirani prijenos virusa u zajednici, onda bismo u bolnici vidjeli više slučajeva ili ljude s bolovima u prsima koje nisu prijavili, a to se dosad nije dogodilo", rekao je za CNN virolog Guy Thwaites inače s Odsjeka za klinička istraživanja Sveučilišta Oxford, a sada liječnika u bolnici u gradu Ho Chi Minhu.
Mjere prije zaraze
No, kako je to moguće? Stručnjaci za javno zdravstvo smatraju da odgovor leži u kombinaciji brze reakcije vlade, karantene, strogog praćenja kontakata, pa do učinkovite javne komunikacije. Naime, Vijetnamci su donijeli prve epidemiološke mjere tjednima prije nego li se prvi slučaj zaraze pojavio kod njih, u vrijeme dok su Kina i Svjetska zdravstvena organizacija tvrdili da ne postoje "jasni dokazi" za prijenos virusa s čovjeka na čovjeka. Tako je već početkom siječnja na aerodromu u Hanoiju uvedeno obvezno mjerenje temperature za putnike iz Wuhana. Oni koji su imali povišenu temperaturu odmah su završili u karanteni i bili pažljivo nadzirani.
Sredinom siječnja je potpredsjednik vlade Vu Duc Dam naredio vladinim agencijama da poduzmu "drastične mjere" za sprječavanje ulaska koronavirusa u Vijetnam, jačajući medicinske kontrole i karantene na graničnim prijelazima te u zračnim i pomorskim lukama. No, 23. siječnja kineski državljanin koji živi u Vijetnamu i njegov otac koji je došao iz Wuhana donijeli su koronavirus u zemlju, što je izazvalo otkazivanje letova iz i prema Wuhanu. Tjedan dana kasnije, 30. siječnja, istoga dana kada je WHO proglasio koronavirus značajnom prijetnjom globalnom zdravlju, vijetnamski premijer Nguyen Xuan Phuc osnovao je nacionalni upravljački odbor za kontrolu epidemije.
Dan poslije, sa svega šest potvrđenih slučajeva, Vijetnam je proglasio nacionalnu epidemiju te blokirao sav promet s Kinom i ukinuo vize njihovim državljanima. Kasnije je takva odredba primijenjena i na druge zemlje u kojima se zaraza brzo širila, a krajem ožujka je zabranjen ulazak strancima u zemlju. Osim toga, seoska zajednica od 10.000 ljudi je bila na 20 dana u strogoj karanteni zbog svega sedam zabilježenih slučajeva, prije nego li se itko drugi na svijetu, osim Kineza, odlučio za uvođenje karantene. Škole i sveučilišta ostala su zatvorena od Lunarne nove godine do svibnja.
Borba s drugim valom
Te su mjere dovele do toga da je do 13. veljače zabilježeno 16 slučajeva zaraze, a potom u sljedeća tri tjedna - niti jedan. No, drugi val je zahvatio zemlju kada su se Vijetnamci vratili kući iz inozemstva. Vlasti su i tad imale spreman odgovor. Pronašle su sve kontakte oboljelih osoba te ih smjestile u obveznu dvotjednu karantenu. Oboljela osoba morala je navesti sve osobe s kojima se susreo u 14 dana prije otkrivene zaraze te mjesta na kojima je boravio. Zatim su se ti podaci objavljivali na televiziji i u novinama kako bi se obavijestilo javnost gdje i kada se oboljela osoba nalazila te pozvalo ljude da idu na testiranja ako su u isto vrijeme boravili na istom mjestu.
Kada je zaraza izbila u bolnici Bach Mai u Hanoiju, vlasti su zatvorile čitav kompleks i istom metodom traženja kontakata pronašli gotovo 100.000 ljudi povezanih s bolnicom, uključujući medicinske djelatnike, pacijente, posjetitelje i njihove kontakte. Testirano je više od 15.000 osoba povezanih s bolnicama, od čega više od 1000 zdravstvenih djelatnika.
"Pomoću traženja kontakata pronašli smo gotovo sve i zamolili ih da ostanu kod kuće i u samoizolaciji, a ako su imali bilo kakve simptome, mogli su posjetiti zdravstvene ustanove radi besplatnog testiranja", rekao je doktor Pham s Nacionalnog instituta higijene i epidemiologije.
Vijetnamski model pronalaženja kontakata nije se usmjeravao samo na izravne kontakte oboljelih osoba, već i na neizravne, poput prodavača u trgovinama i slično. Svi izravni kontakti morali su poći u karantene uspostavljene u domovima zdravlja, hotelima i vojnim kampovima, dok su neizravni kontakti morali ostati u samoizolaciji kod kuće.
"To je jedan od jedinstvenih dijelova njihovog odgovora. Mislim da nijedna zemlja nije učinila karantenu na toj razini", rekao je Thwaites i potvrdio podatke jedne studije koja je otkrila kako je od 1. svibnja oko 70.000 ljudi bilo u karanteni u državnim ustanovama, dok ih je oko 140.000 bilo u kućnoj ili hotelskoj samoizolaciji.
Uloga propagande
Ista studija otkrila je i kako je od prvih 270 zabilježenih slučajeva zaraze, njih čak 43 posto bilo asimptomatsko, što je istaknulo vrijednost poduzetih mjera, ali i opsežne komunikacije s građanima. Naime, osim već spomenutog javnog objavljivanja kretanja zaraženih pacijenata, vijetnamska je vlada jasno komunicirala s građanima o epidemiji. Uspostavljene su posebne web-stranice, telefonski brojevi i mobilne aplikacije kako bi građane informirale o situaciji s koronavirusom i pružile im savjete. Ministarstvo zdravstva je također svim građanima slalo SMS-poruke s podsjetnikom na zarazu. Doktor Pham je rekao kako su mogli obraditi 20.000 poziva na dan, ne računajući hitne linije na lokalnoj razini.
Svijest o koronavirusu među pučanstvom je bila proširena zvučnicima, jumbo-plakatima te na društvenim mrežama, a objavljena je i pjesma "pranja ruku" o epidemiološkim mjerama, temeljena na vijetnamskom pop hitu, koja je sakupila više od 48 milijuna pregleda na YouTubeu. Thwaites smatra kako je vijetnamsko iskustvo u borbi protiv SARS-a i ptičje gripe pomoglo vlastima da se pripreme za epidemiju koronavirusa.
"Stanovništvo ima više poštovanja prema zaraznim bolestima, nego u bogatijim zemljama ili onima koje se ne smatraju izloženima zarazi, poput Europe, Velike Britanije i SAD-a. Ljudi razumiju da te stvari treba shvatiti ozbiljno i ponašaju se u skladu s uputama vlade o sprječavanju širenja zaraze", zaključio je britanski liječnik.
