Oni potječu iz Albanije, zemlje koju je Berlin jesenas proglasio "sigurnom". Albanski građani nemaju gotovo nikakvih izgleda da u Njemačkoj dobiju status izbjeglica.
Teuta i Luka (izmijenjena imena) to znaju. Ali, ni u kojem slučaju ne žele nazad u domovinu. "U našoj domovini ništa ne funkcionira. Korupcija truje cijelu zemlju. Organizirani kriminal posvuda ostavlja tragove", žale se u razgovoru za Deutsche Welle. "Političari se uopće ne trude da ljudima omoguće bolji život. Naprotiv. Oni ga pogoršavaju i time ubijaju sve više albanskih duša. Svakoga dana. Zato tako puno ljudi bježi iz naše zemlje.", dodaju.
Gotovo 52.000 Albanaca u Njemačkoj je u 2015. podnijelo zahtjev za azilom. U usporedbi s 2014. to je porast od 645 posto. Albanija je tako dospjela na drugo mjesto po broju tražitelja azila u Njemačkoj, iza Sirije.
Uzalud su diplome
"Kako da živim u Albaniji? Tamo sam zarađivala samo 80 eura mjesečno", kaže Teuta koja je radila u jednom call-centru. Završila je studij engleskog jezika, ali učiteljica engleskog nije mogla naći nikakav bolji posao. "Ja sam radio za šankom puno radno vrijeme. Plaća mi je bila 180 eura mjesečno", priča Luka koji je studirao sport. "Nismo imali veza. A nismo mogli ni nekoga potplatiti jer nismo imali novca. Zato nismo imali izgleda da nađemo posao u svojoj struci", kažu ovih dvoje Albanaca koji su skupa s još 80 tražitelja azila smješteni u jednoj bivšoj školi u jednom velikom gradu na zapadu Njemačke.
Zabranjena ljubav
Na bijeg ih nije natjeralo samo siromaštvo. "Luka je podrijetlom Crnogorac. Moja obitelj ne prihvaća bivše Jugoslavene. Smeta ih i to što je on dvije godine mlađi. Zato smo se tajno vjenčali i pobjegli", pripovijeda Teuta. Dvoje mladih Albanaca očekuju u veljači svoje prvo dijete. Luka se nada da neće biti protjerani i da će se dijete roditi u Njemačkoj.
U Njemačkoj su najbolji - ljudi
U njihovoj sobi od deset četvornih metara u koju su privremeno smješteni nalazi se već više torba sa stvarima za bebe. To su pokloni koje su volonteri skupili za mladi bračni par. "Najbolje u ovoj zemlji su ljudi. Nisam mislila da su Nijemci tako srdačni i tako spremni pomoći", veseli se Teuta.
Ona i Luka su jedini Albanci u ovom smještaju - i jedini bračni par. Ostalih 80-ak osoba su Sirijci - ili barem tako za sebe kaže, veli Luka. Bračni par mora s 80 drugih osoba dijeliti dva štednjaka. Osim toga pročulo se da u izbjegličkom smještaju netko krade.
Od 1. siječnja albanski državljani mogu u Njemačkoj započeti zanatsko obrazovanje ili posao ako imaju pismeno jamstvo poslodavca i ako u posljednja 24 mjeseca nisu primali pomoć za tražitelje azila. To pravilo vrijedi i za državljane Bosne i Hercegovine, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije.
"Nada umire posljednja"
Ali, Teuta i Luka od toga ne očekuju puno. "Za nas će biti gotovo nemoguće na taj način dobiti posao u Njemačkoj. Sigurno se mora jako dobro govoriti njemački, a provodi se i ispit, komu dati prednost, što sve to još otežava."
Osim toga zahtjev nije moguće podnijeti u Njemačkoj - oni bi najprije morali natrag u Albaniju. "Nama ne preostaje ništa drugo nego se sad nadati da nećemo biti protjerani", kaže Teuta. I ako to ne izgleda realno: "Nada umire posljednja.", kazala je za Deutsche Welle.
