Janko Šajatović, poznatiji kao Krabat, za Nijemce je sinonim za pomoć, učenje, prijateljstvo, ljubav prema bližnjemu, pravednost i toleranciju. Upravo su to riječi kojima djeca osnovne škole u Hoyerswerdi koriste u svojim opisima Krabata, legendarnog lužičkosrpskog čarobnjaka u kojeg su odrasle generacije i generacije djece, piše Deutsche Welle.
Misteriozni čarobnjak
O Krabatu i njegovom junaštvu snimani su filmovi, pisani romani, skladane opere, a sada je i pokrenuta dodjela nagrada za najbolje učenike i njihove radove na temu Krabata.
Uvijek rado viđen gost na događajima koji su povezani sa sjećanjima na velikog Krabata je Wolfgang Kraus kojeg mještani nazivaju Krabat zbog toga što je njegov lik glumio u velikom broju predstava, a nedavno je povjesničar Hans Jürgen Schröter otkrio kako Wolfgang Kraus živi na posjedu koji je prije četiri stotine godina pripadao samom Krabatu.
'Osim što sam se, na svoje čuđenje, jako lako uživio u ulogu, na iznenađenje svih je moja sličnost s Krabatom iz priče bila nevjerojatna. Tako sam potaknut podrškom ostalih nastavio glumiti. S vremenom su me sve češće zvali da sudjelujem u svakoj prigodi u kojoj se pojavljuje Krabat i tako sam s vremenom postao Krabat", priča Wolfgang u razgovoru za DW.
Janko Šajatović, žumberački uskok
Krabatov identitet otkriven je zahvaljujući već spomenutom gospodinu Schröteru koji je dugih devet godina istraživao njegovo porijeklo, piše Deutsche Welle.
'Znali smo da je Hrvat jer ime Krabat upravo znači Hrvat, kako su ga i zvali Lužički Srbi, no posebnog traga osim ploče u crkvi u Wittichenau nismo imali', priča povjesničar Hans Jürgen Schröter napominjući kako njegovo istraživanje nije teklo glatko.
Postojalo je devet različitih načina kako se njegovo ime pisalo, a temeljitim istraživanjem različitih povijesnih dokumenata utvrđeno je kako je Krabat zapravo Janko Šajatović, žumberački uskok koji je davne 1658. godine došao na sjever Njemačke braniti granice kršćanske Europe.
Dobrotvor i junak
Nakon što je postao poznat po svojim vojničkim sposobnostima saski ga knez poziva da bude u njegovoj osobnoj gardi. Za nagradu mu kao čovjeku od povjerenja knez dariva imanje u Groß Särchenu gdje je svojim znanjem i vještinama, budući da je bio jedan od rijetkih pismenih ljudi u tom kraju koji su već tada naseljavali Lužički Srbi, pomagao ljudima na različite načine.
Učio ih je isušivati močvare, graditi mlinove, pokrenuo je poljoprivredu u tom kraju. Omiljen među plemstvom, a i narodom, brzo je ušao u legendu, pa su se i nakon njegove smrti širile priče o njegovom junaštvu i pripisivale mu se nadnaravne moći što je rezultiralo sagama i legendama o njemu koje su bile inspiracija mnogim piscima.
Hrvatima nepoznat lik
Dok su u Njemačkoj, zahvaljujući mnogim pričama, knjigama i filmovima, a i novijim saznanjima, Krabatov lik i djelo prilično poznato, u Hrvatskoj su rijetki čuli za njega.
Mnoga društva, škole, udruge i proizvodi u lužičkom kraju nose njegovo ime. Kako je i Krabat prije četiri stotine godina pokušao cijeli taj močvarni kraj pretvoriti u plodno područje, pokrenuta je cijela paleta proizvoda koji nose njegovo ime: limunada, pivo, likeri, mliječni proizvodi.
Na prvi pogled bi se moglo učiniti da stvarni Janko Šajatović možda baš i nema dodirnih točaka s Krabatom iz priča, no svi naši sugovornici tvrde da itekako ima.
Aktualna njemačka politika i atmosfera u društvu dali su mu novo značenje i dimenziju. Možete li zamisliti da jedna izbjeglica dođe u Njemačku i ostavi toliki trag u kraju u kojemu živi da se svi žele ugledati na njega? Iz današnje perspektive to možda izgleda drugačije, no prije četiri stotine godina Janko Šajatović bio je tek žuberački uskok - izbjeglica koji je svoj novi dom pronašao među sjevernim slavenskim narodom Lužičkih Srba. I kao katolik među protestantima našao način za miran suživot sa svima. Zato je i danas uzor od kojega mnogi mogu (i žele) učiti, piše Deutsche Welle.
