Ovoga tjedna u Bruxellesu su održani prosvjedi Armenaca protiv suzdržanosti Europske unije prema Turskoj, koju smatraju agresorom u sukobu u Nagorno Karabahu. Prosvjednici su u Bruxelles stigli iz raznih krajeva Europe. Velika armenska zajednica živi u Francuskoj, gdje su se naselili nakon genocida 1915. kada je ubijeno pola milijuna Armenaca. Demonstranti su došli i iz Nizozemske, organizirano autobusima. Sepouh Abrahamijan, jedan od organizatora, smatra da su vlade Turske i Azerbajdžana destabilizirale cijelu regiju: "Svi Armenci u Europi bi sada morali dignuti glas, kako bi svijet u toj regiji prepoznao prave teroriste", rekao je, piše Barbara Wesel za Deutsche Welle.
Student ekonomije Arakel Karapetijan krivicu također prebacuje na Tursku i Azerbajdžan. Kaže da te zemlje žele okončati genocid koji su započele 1915. – to su optužbe koje se uvijek iznova čuju.
Žestoke riječi u Europskom parlamentu
Ako je do većine u Europskom parlamentu, EU bi zaista trebao nešto učiniti. "Zahtijevamo obustavu borbi", kazala je francuska zastupnica Sylvie Guillard. Ona smatra da bi se nešto moralo poduzeti protiv Turske koja, prema njezinu mišljenju, potiče sukob. Sličnog su mišljenja i mnogi drugi zastupnici, bez obzira na stranačku i nacionalnu pripadnost. "Erdogan želi ponovo uspostaviti Osmansko carstvo", rekao je nizozemski demokršćanin Peter van Dalen. Turskog predsjednika ne možemo zaustaviti govorancijama već oštrim sankcijama, dodao je.
Bugarski zastupnik Angel Dzhambazki Turskoj prebacuje "imerijalističke fantazije" i izvoz islamističkih boraca u regiju. Uvijek iznova se čula tvrdnja da Turska želi završiti genocid koji je započela 1915. Samo poneki zastupnik, poput Nijemca iz Europske pučke stranke (EPP) Michaela Gahlera, oprezno upozoravaju na opasnost od "internacionalizacije" konflikta i kažu kako treba pustiti da Grupa iz Minska i OESS (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) rade svoj posao. Ali veći dio zastupnika je borbeniji. "Ovo je agresivni rat protiv Armenaca koji podržavaju Erdoganovi džihadisti", rekao je Charlie Weimers iz Švedske. I skoro sve te kritike i analize su kulminirale zahtjevom da se turskom predsjedniku zaprijeti sankcijama.
No Josep Borrell, šef europske diplomacije, kaže da treba pustiti Minsku grupu da pokuša riješiti problem diplomatskim putem. I podsjeća da su šefovi država i vlada članica EU-a raspravu o eventualnim sankcijama protiv Turske odgodili za prosinac.
Sve je isplanirano prije mjesec dana
Obična diplomacija još nikada nije pomogla u sukobu oko Nagorno Karabaha, kaže Marc Pierini iz trusta mozgova "Carnegie Europe". Ovaj bivši veleposlanik EU-a u Ankari ne gaji iluzije o tome što pokreće predsjednika Erdogana: on je okružio Europu tinjajućim sukobima, od Sirije preko Libije, Cipra i Grčke pa sve do Nagorno Karabaha. Pierini smatra da je Erdoganu samo do ometanja i uništenja Europske unije, prije svega iz unutarnjopolitičkih razloga. I na toj točki se poklapaju Erdoganovi interesi s interesima ruskog predsjednika Putina, uvjeren je Pierini.
Ako se pogleda trenutak koji je izabrao u pogledu Nagorno Karabaha, turski predsjednik je odigrao pametno, objašnjava Pierini: "SAD je paraliziran izborima, a to će trajati najmanje do siječnja. Rusija s Armenijom ima obrambeni pakt, ali to se ne odnosi na eksklave." Zbog toga je Moskva suzdržana, smatra Pierini. On također kaže da je Azerbajdžan superiorniji u regiji. "Azerbajdžanska vojska je naoružana turskim i izraelskim dronovima, koji su ekstremno efikasni." Zrakoplovi i tenkovi na armenskoj strani su manje upotrebljivi s obzirom na nepristupačan teren.
Pierini vjeruje da je sve planirano prije mjesec dana tokom rutinskog zajedničkog vojnog manevra Turske i Azerbajdžana. Ako se uvedu sankcije protiv Turske, smatra Pierini, onda to mora biti ciljano: tursko gospodarstvo je ranjivo, prije svega industrija naoružanja. Jer, Turska se u tom smislu oslanja na tehnologije iz Europe; dijelovi za helikoptere dolaze iz Španjolske, motori za podmornice su iz njemačkog Siemensa. Europa bi u ovom trenutku mogla podići cijenu za Erdoganovu političku avanturu, smatra Pierini.
ARMENSKI POBUNJENICI NAPALI AZERBAJDŽAN? Baku tvrdi da su granatirali drugi najveći grad, Armenija negira napad
Francuska kao 'tračak nade'
Richard Giragosian, direktor Regionalnog studijskog centra u Erevanu, vidi "tračak nade" u direktnoj diplomatskoj intervenciji Francuske. Francuska inicijativa je prepoznala da Rusija ima legitimne interese u ovom konfliktu. "Tako bi se isplatila rijetka suradnja Rusije i Zapada u zahtjevu za prekidom vatre." Predsjednik Macron također pokušava pritisnuti Ankaru zbog agresivnog stava Turske u Sjevernoj Africi, na Bliskom istoku i u istočnom Sredozemlju. On time reagira na veliku strategiju predsjednika Erdogana, objašnjava Giragosian. I dodaje da bi EU općenito gledano morao žešće odgovoriti na strateške ambicije Turske, jer ni Unija ne bi bila zadovoljna napredovanjem Azerbajdžana u Nagrono Karabahu.
Giragosian reakcije EU-a ocjenjuje kao "spore i ležerne". I ističe da su se sigurnosne prijetnje za Europu u 2020. povećale, ali da spor politički i diplomatski aparat, u odsutnosti SAD-a, tome nije dorastao. "Unatoč dugogodišnjim diplomatskim naporima i mirovnim pregovorima, Armenija i Nagorno-Karabah su ostali sami – bez partnera i s malo nade za istinske pregovore", rezimira Richard Giragosian. Otrežnjujuća analiza koja se ne oslanja baš puno na europsku sposobnost djelovanja.
Sporazum stupio na snagu, optužbe o kršenjima
Sporazum o prekidu vatre između Armenije i Azerbajdžana stupio je na snagu u podne po mjesnom vremenu dogovoren nakon desetosatnih pregovora radi zaustavljanja sukoba koji dva tjedna potresaju područje Nagorno Karabah, no dvije strane međusobno se optužuju za kršenje.
Azerbajdžanske snage i vlasti Nagorno Karabaha, enklave koja je u sastavu Azerbajdžana, ali nastanjena Armencima, međusobno su se optuživale za bombardiranja i raketiranja u subotu ujutro i prije stupanja prekida vatre na snagu, a nastavile su i nakon podneva.
"Azerbajdžanske snage napale su 12. svibnja", nakon što je u podne po mjesnom vremenu (10 sati po srednjoeuropskom), prekid vatre stupio na snagu, objavilo je armensko ministarstvo obrane.
Protuoptužbu iznijele je azerbajdžanska strana.
"Neprijatelj bombardira nastanjena područja", objavilo je azerbajdžanjsko ministarstvo obrane 30 minuta iza podneva.
U gradu Stepanakertu, glavnome gradu Nagorno Karabaha, sirene su odjekivale prije podneva, a stanovnici su izašli na pragove svojih kuća prvi put nakon dana provedenih u skloništima u kojima su se nastojali štititi od bombardiranja, javlja dopisnik novinske agencije France presse.
Poginulo 400 ljudi
Armenija i Azerbajdžan dogovorili su prekid vatre s humanitarnim ciljevima, pročitao je ruski šef diplomacije Sergej Lavrov rano u subotu nakon desetosatnih pregovora s kolegama iz dviju zemalja.
Sastanak ministara vanjskih poslova dviju zemalja bio je prvi izravan kontakt između Armenije i Azerbajdžana od izbijanja novog sukoba potkraj rujna.
Enklava Nagorno Karabah, naseljena u sovjetsko doba većinskim kršćanskim Armencima i manjinskim šijitskim Azerima, odcijepila se od Azerbajdžana nakon raspada SSSR-a, izazvavši rat u kojem je od 1990. do 1994. poginulo oko 30.000 ljudi. Taj rat je zamrznut sporazumom o prekidu vatre iz 1994., no nastavila su se redovita razračunavanja te Washington, Pariz i Moskva, u svojstvu supredsjedatelja OESS-ove Skupine iz Minska, već skoro tri desetljeća posreduju u rješavanju pitanja Nagorno Karabaha.
Najnoviji sukob koji je izbio 27. rujna s 400 poginulih najgore je kršenje sporazuma iz 1994.
Europska unija upozorila je da bi novi sukob oko Nagorno Karabaha mogao prerasti u regionalni rat u koji bi bile uvučene i regionalne sile Turska i Rusija.
Turska je bliski saveznik Azerbajdžana, a Rusija ima potpisan obrambeni sporazum s Armenijom.
Nagorno Karabah sveukupno ima oko 140.000 stanovnika od kojih su 99 posto Armenci, a Azeri su izbjegli nakon rata 90-ih.
