Hrvatska je u procesu nabavke novih borbenih aviona koji su već izazvali polemike u javnosti. Razmirice predsjednice i ministra obrane, koje su na vidjelo izašle sredinom srpnja, kako su tada tvrdili upućeni, trajale su više od godinu dana, još prije nego je Krstičević postao ministar i to zbog razmimoilaženja oko nabavke novih borbenih aviona.
I Krstičević i Kolinda, naime, žele nabaviti nove borbene avione, i u tome se slažu, no mišljenja im se razilaze oko toga čije bi to avione MORH trebao kupiti.
Predsjednica, tvrde upućeni, “navija” za švedski JAS-39 Gripen kao nasljednika starog ruskog lovca, dok je Krstičević skloniji izraelskim F-16 avionima, koji bi se onda nadogradili američkom novijom tehnologijom.
Eurofighter neisplativ
Kupnja borbenih aviona hrvatski će, već debelo preopterećeni proračun, dodatno opteretiti - potrošit će se milijarde pa izbor aviona zaista nije bezazlena stvar.
Dokazuje to najbolje primjer iz susjedne Austrije, koja nakon samo desetak godina korištenja, odustaje od Eurofightera te će ići u nabavku novog borbenog zrakoplova, što su najavili i iz tamošnjeg Ministarstva obrane, a kao glavni razlog navodi se neisplativost ovog aviona, piše Novi list.
Računica je sljedeća - korištenje ovih aviona jednostavno je preskupo. Još 30 godina korištenja dovelo bi do potrošnje oko pet milijardi eura, i to osnovnih troškova, bez nabavke novih trenažera i izvanrednih troškova popravaka. Stoga je Ministarstvo obrane Austrije predložilo da se kupi 18 novih aviona, s kojima bi se uštedjelo najmanje dvije milijarde eura u sljedećih 30 godina, navodi taj list.
Čini se kako su sve zakuhali sami austrijski političari koji nisu poslušali savjete struke. Političari su nekoliko puta mijenjali uvjete natječaja za austrijski borbeni avion pa je morao reagirati čak i Ured za reviziju. Na kraju je odabran Eurofighter, i to u vrlo osiromašenoj verziji.
Hrvatska bi trebala učiti na pogreškama Austrije
U konkurenciji su od početnih pet aviona na kraju ostali Eurofighter i Gripen. Gripen C/D je bio jeftiniji oko 200 milijuna eura od ponuđenog Eurofightera Tranche 2. U otplatnim razdobljima razlika je padala, ali samo zato što je Ministarstvo obrane Austrije penaliziralo švedske uvjete otplate. Unatoč upozorenjima Ureda za reviziju da to ne radi. Zbog te penalizacije je na kraju i odlučeno da se ide u završne pregovore s Eurofighterom, unatoč protivljenju struke, koja je predlagala da se ipak uzme avion koji će biti jefitniji za održavanje, navodi Novi list.
No, ovo nije sve. U drugoj fazi, Austrijanci su promijenili i uvjete nabave pa je tako s 24 u konačnici palo na 15 aviona, i to Tranche 1, koji se koristi samo za air-policing. Uz goleme troškove došlo je do toga da je tek trećina austrijske flote stalno spremna.
Poanta svega jest da bi Hrvatska trebala nešto naučiti iz lošeg austrijskog primjera jer milijarde eura bačene u vjetar, zadnje su što nam u ovom trenutku treba.
