Maurizio Avola pridružio se sicilijanskoj mafiji 1983. godine. U sljedećih 11 godina likvidirao je 79 ljudi. Kako bi izbjegao doživotan boravak iza brave odlučio je surađivati s talijanskim vlastima i dati im rijetko detaljan i dragocjen uvid u funkcioniranje zločinačke organizacije duboko ukorijenjenje u sicilijansko društvo.
Čeka ga novi život
Prekinuo je zakon šutnje doznavši da ga dotadašnji suradnici žele ubiti. Predao se policiji i trenutno služi doživotnu kaznu u specijalnom zatvoru za bivše pripadnike mafije. Služi kaznu zbog 43 ubojstva i 40 oružanih pljački. Ipak, toliko je zadužio snage sigurnosti da su ga oni odlučili pustit za pet godina na slobodu. Naime, zaslužan je za preko 100 osuđujućih presuda.
Njegova supruga i djeca već su dobili nove identitete a po izlasku iz zatvora i njega očekuje potpuno novi život daleko od dosega mafijaškog utjecaja.
Sanjario je o novcu i moći
Avola je nedavno preko odvjetnika dao intervju za Time magazin:
Kako ste se povezali s mafijom?
Kao mladić radio sam u očevu restoranu u Cataniji. Znao sam da to nije posao za mene. Brisao sam čaše i maštao o moći i o novcu. Htio sam postati netko a da ne moram učiti. Obavio sam nekoliko pljački u 21. godini života i time privukao pažnju Marcella D’Agata, mafijaša koji je živio 100 metara od moje kuće. Znao je da znam baratati oružjem, da sam bio brz i spretan. Rekao je da će mi pomoći. Nekoliko tjedana kasnije tražio me da učinim nešto za Obitelj.
Tada sam počeo pljačkati za mafiju. Jedan dan primijetio sam da je D’Agata nervozan. Kazao je da mogu biti počašćen što se obitelj Benedetta Santapaola iz Katanije zainteresirala za mene i odlučila mi dati priliku za sljedeći veliki korak. Ako ubijem čovjeka, postat ću punopravan član organizacije. Žrtva je trebao biti Andrea Finocchiaro, odvjetnik koji je pričao loše o Santapaolu.
Ubojstvom šaljemo poruku
Finocchiaro je javno rekao da je Santapaola preblizak s nekim političarima pa smo željeli poslati poruku svima onima koji nam se odluče suprostaviti. Inače, kada mafija odradi ubojstvo to znači da šalje poruku onima izvan najbližeg kruga znanaca svoje žrtve. Trebao je biti ubijen blizu svoje kuće i nije smjelo biti svjedoka.
Vidio sam ga kako izlazi iz kuće s djecom, vjerojatno svojom, pa sam odlučio da neću pucati. Istu večer čekali smo ga ispred zgrade u kojoj je radio. Kada je izašao, sjeo je u svoj bijeli fiat 500. Presreli smo ga automobilom, zaustavili i naredili mu da izađe. Ispalio sam dva metka. Pogodio sam ga sa strane i u ruku. Pao je na koljena i molio da ga ne ubijem. Bio sam malo neodlučan i u tom trenutku mi je ispao drugi pištolj iz hlača na pod. Zatvorio sam oči i povukao obarač tri puta.
Tu smo večer išli proslaviti ali ja sam povraćao. Jedan kolega mi je rekao da je ubojičina savijest mračna zvijer koju moram naučiti držati pod kontrolom.
Kakav ti je bio život kao članu mafije?
Moj kum bio je Aldo Ercolano, Santapaolov nećak. Inicijacija se dogodila na nekoj farmi.
Tijekom inicijacije formalno izriču zakletvu
Iglom su mi boli prste. Kapljice krvi su spaljivali iznad slike sveca a ja sam izgovarao zakletvu. Tada su mi formalno izrekli pravila koja ne smijem prekršiti; ne smijem spominjati da sam član mafije, ne smijem poželjeti ženu drugog člana, ne smijem ubiti drugog člana bez odobrenja glave obitelji, ne smijem ići prostitutkama niti pričati s policijom.
Uskoro sam doznao i druga pravila; nismo smjeli imati članove policije u obitelji ili imati kontakt s njima. Ako nas je netko prevario, morali smo šutjeti, pravdu je izvršavala mafija. Nismo smjeli raspravljati o detaljima ubojstava s drugim članovima, mogli smo samo razgovarati sa šefom koji ih je naručio. Prioritet je morala imati mafija, iznad svega. Emocije i privatne stvari nisu smjele ometati posao.
Bio sam jedan od najmlađih članova iako potječem iz obitelji koja nema veze s mafijom. Vjerovali su mi i bio sam dobro plaćen. Imao sam dobar sportski auto, kupio dvije kuće. Imali smo prednost pri kupnja auta, kuća, ili pregleda kod liječnika. Imao sam svačije poštovanje, nikad nisam morao čekati u redu u klubu ili dućanu. U restoranima nisam plaćao hranu. Štitila nas je Obitelj koja je plaćala svjedoke da šute i novinare da ne pišu.
Vojnici koji izvršavaju zapovijedi
Koja su vam negativna iskustva?
Kada bismo bili u ratu s drugim klanovima, izlazio bih iz kuće uz osjećaj da možda nikad više neću vidjeti svoju djecu. Ali, osjećaj lojalnosti prema šefu prevladao bi strah od zatvora ili smrti. To mi je davalo snagu. Bio sam vojnik. General me poslao da ubijam ljude. Odbijanje nije dolazilo u obzir.
Ipak, nisam mogao potisnuti sjećanja na svoje žrtve. Ubio sam ljude koji su mi bili prijatelji, koji su mi vjerovali. Dok su njihova tijela gorjela u jarku, ja sam partijao. Na primjer, Pinuccio di Leo bio mi je jedan od najboljih prijatelja. Previše je znao i vjerovali su da je izdao Obitelj. Naredili su mi da ga ubijem. Još imam noćne more zbog toga.
Kako si postao kao informator?
Uhićen sam 26. veljače 1993, dan nakon ubojstva Di Lea. Netko je nazvao policiju i rekao da sam ja ubojica. Odahnuo sam kad je stigla policija. Naime, primijetio sam Peugot 205 ispred kuće nekoliko minuta prije nego je policija stigla. U autu su sjedili neki meni nepoznati muškarci i mahali pištoljem. Shvatio sam da me čeka sudbina Di Lea. Policija me zapravo spasila. Tako sam godinu dana kasnije postao informator.
Šef me izdao. U to vrijeme mlađi su htjeli preuzeti vodstvo pa su stariji zaključili da bi bilo pametnije likvidirati ih. Tada, 1992. godine, mafija je izvela mnogo ubojstava uključjući ono tužitelja Giovannija Falconea.
Avolu možda po noći gone njegove žrtve ali preko dana trati vrijeme kartajući sa sličnima, gledajući televiziju i čitajući časopise o automobilima. Dan njegovog puštanja približava se i tada će moći uživati u normalnom životu sa članovima svoje obitelji, za razliku od rođaka njegovih žrtva.
