Njemačka se nekoć smatrala kolijevkom učinkovitosti i pouzdanosti. Nijemci su, tako se pripovijedalo, možda bili pomalo nefleksibilni i malo manje duhoviti, ali bili su točni i dobro organizirani. Njihov prosperitet počivao je na tisućama malih i srednje velikih poduzeća i relativno snažnoj državi, piše Jens Thurau u komentaru za Duetsche Welle.
Fokus je bio na građanstvu i ideji korporativizma, čija je formula, grubo rečeno, bila: odričemo se klasnih borbi iz ranijih vremena, sukobi se rješavaju mirnim putem. Unatoč jakim sindikatima, štrajkovi su rijetki. Zauzvrat, ljudima se daje što je moguće veći udio u ne beznačajnom bogatstvu.
Promjena počela prije korone
Varam li se? Ili je ova kultura s dolaskom pandemije priča od jučer? Promjena je započela davno prije korone: godine spora oko izgradnje nove podzemne željezničke postaje u Stuttgartu ili gradnja nove berlinske zračne luke bili su prvi glasnici koji su ukazivali da provjereno balansiranje interesa više ne funkcionira. I dalje je primjetan napor da se sve društvene grupe uključe u rješavanje problema, ali sve češće se događalo da je bilo previše „kuhara": saveznih, pokrajinskih, okružnih i gradskih, ali i građanskih inicijativa i stručnih skupina. Jedino što je preostalo iz starih vremena bila je revnost da se, kada se Nijemci s nečim uhvate u koštac, to učine posebno temeljito.
Dobar primjer za to je nova zračna luka u Berlinu. Uz puno pompe obećan je "nikad ranije viđen" sustav za odvod dima - koji nikada nije profunkcionirao. Pored toga, stalno su se nizali posebni zahtjevi političara. Rezultat: novi aerodrom završen je tek nedavno, godinama kasnije i to po višestruko većoj cijeni od prvobitne.
Bilo je i drugih upozoravajućih signala: VW grupa, najveći njemački proizvođač automobila s visokim postotkom državnog udjela u kapitalu, varao je svoje kupce kako bi mogao ispoštovati zakonska ograničenja u pogledu dozvoljene emisije štetnih plinova. A energetski zaokret koji su Nijemci željeli provesti posebno dobro (uključujući oproštaj od nuklearne energije), zauzeo je primat. Shvaća li još netko što se tu događa?
A sada korona. Nitko ne shvaća koncepte po kojima se škole na jednom mjestu otvaraju, na drugom zatvaraju. Kancelarka je očito odustala od provođenja istih pravila, koja bi važila za sve u borbi protiv pandemije. Pomno se odredilo niz prioritetnih skupina za cijepljenje protiv virusa – što je tipično njemački razrađeno do najsitnijih detalja i teško razumljivo, a onda nam se dogodi da propustimo naručiti dovoljno cjepiva.
Potom se u medijima krene negativno pisati o postojećem cjepivu, onom koje proizvodi AstraZeneca, tako da se sada samo mali broj građana želi njime cijepiti - iako ono dokazano djeluje. Što reći. Mi više ne vidimo šumu od drveća! Prilično smo uobraženi, mi Nijemci! Mnogo toga u ovoj zbrci može se pripisati tradiciji: obrazovanje je, na primjer, uvijek bilo stvar pokrajine, a dijelom apsurdne razlike u obrazovnoj politici i razini obrazovanja već su dugo sastavni dio njemačke svakodnevice. Ali to je zanemareno, jer je zemlja u cjelini dobro prošla s ovim oblikom federalizma - čak i na početku pandemije.
Tada, prije godinu dana, činilo se: mi Nijemci smo u stanju dovesti pandemiju pod kontrolu. Financijskom krizom, krizom eura i izbjegličkom krizom upravljali smo bolje od mnogih drugih. Odavno u nama postoji osjećaj samozadovoljstva, koji često vodi do toga da propustimo odlučujuće korake: Njemačkoj je kod digitalizacije - oprezno rečeno - potrebna velika obnova. Gdje još u Europi 2021. godine postoje lokalni zdravstveni zavodi, koji brojke o zaraženim ljudima i zarazi šalju u glavni grad - faksom?
Iskren pogled na sebe
Njemačka treba hitno baciti iskren pogled na sebe. To nije pledoaje za uništavanje samog sebe (još jedna njemačka specijalnost). I dalje ćemo biti jedna od ekonomski najjačih zemalja na svijetu. Zalažemo se za međunarodnu suradnju u borbi protiv pandemija, zaštitu klime i očuvanje mira.
Ali tu i tamo trebali bismo preispitati svoje stanje. Spašavati državu ubijajući se štednjom kako bi ostvarili sveti cilj i došli na "crnu nulu" nije bila dobra ideja. Velikodušno smo podržali mnoge kompanije tokom pandemije. Skraćeni rad pokazao se blagoslovom tokom financijske krize. Ali zaboravljamo koliko su važni mladi osnivači firmi, samostalni radnici, umjetnici i kulturni radnici, slomljeni birokracijom.
Vrijeme je za raspravu o sebi
Došlo je vrijeme za raspravu o tome kako bi se Njemačka trebala promijeniti nakon pandemije. Ili bolje rečeno: kako da Njemačka ostane u dobrom stanju, čak i ako virus ne ode i ako buduće pandemije zakucaju na vrata.
Zato nam je potrebna efikasna i produktivna država sa što manje hijerarhije. Potreban nam je novi pogled na moderne oblike samostalnosti. Federalizam bi trebali zadržati, tamo gdje se pokazao dobrim. Ali trebali bismo se odvažiti na više centralizma, ako je to potrebno. A ne bi bilo loše ni da malo smanjimo našu uobraženost.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute uminutu možete pratiti OVDJE.
