Gradonačelnik koji je propisao pravilo rekao je kako uvijek ima mjesta za smještaj, te da je rok od deset dana obvezujući za nadležne gradske službe. U tom roku one moraju pronaći adekvatan smještaj, a osoba koja nema dom, može boraviti na ulici ili u skloništu, ali ne duže od 10 dana.

Isti model primjenio je i Utah, koji je na taj način reducirao broj beskićnika za 91 posto.

"Zbrinjavanje na prvom mjestu projekt je koji je postavio stvari na svoje mjesto. Naime, prije je bilo, želiš li dom, moraš se skinuti s alkohola i droga, a tek onda ćemo ti dati dom. Međutim, teško se odviknuti od narkotika, na klupi u parku ili ispod mosta", rekao je gradonačelnik Ted Clugston.

Projekt je započeo 2009-te godine, kada su gradske vlasti sagradile domove za oko 900 beskućnika. Računica je jasna. Jedan beskućnik Kanađane košta oko 100 tisuća dolara godišnje, a izgradnja stana oko 20 tisuća. Otkako su ih sklonili sa ulice, drastično je opao broj intervencija hitnih službi, policije i bolnica.

"Ovo je najjeftiniji i najhumaniji način kako s ljudima postupati ljudski", zaključio je gradonačelnik Medicine Hata.