Punih 35 godina prošlo je od jedne od najgorih nuklearnih katastrofa u povijesti čovječanstva. Snažna eksplozija uništila je tada jedan od četiri reaktora u Nuklearnoj elektrani Černobil. Dogodilo se to 26. travnja 1986. godine, u 1.23 minute, na reaktoru broj 4. Zbog nestručne procjene tijekom eksperimenta nije ostavljen dovoljan broj šipki u reaktoru što je dovelo do neočekivanog opterećenja sustava.
Pogrešku je napravio i operater koji je tada isključio dovod vode koja je trebala hladiti reaktor, nakon čega je došlo do eksplozije i ogromnog požara.
Galerija
Oslobođena radioaktivnost nadvila se nad većim dijelom Europe, a ukrajinski grad Pripjat, smješten u blizini nuklearke u cijelosti je evakuiran. Radioaktivnost ni danas nije nestala, a područje oko Černobila i danas je nenaseljeno.
Oko katastrofe i njenih posljedica i danas se postavlja velik broj pitanja. DW je u svom članku posvećenom katastrofi razotkrio pet najčešćih mitova o Černobilu.
6. 'Stalkeri' iz Černobila: Bizarna supkultura, a riječ je zapravo o ljudima koji ilegalno ulaze u zonu oko Černobila i "njuškaju" okolo iz čiste znatiželje.
Je li to bila najveća nuklearna katastrofa u povijesti?
Na to pitanje teško je dati jednostavan odgovor jer se nuklearne katastrofe ne klasificiraju po razinama. Kate Brown, profesorica s prestižnog MIT-a, objasnila je kako nuklearne elektrane svaki dan proizvedu najmanje 350 milijuna kirija radioaktivnosti. I to kada sve funkcionira po planu.
"Černobil je ispustio 45 milijuna kirija radioaktivnog joda u prve dvije godine testnog rada, 1961. i 1962. Sovjeti i Amerikanci su tijekom svojih testiranja ukupno proizveli 20 milijardi kirija radioaktivnog joda. I to su bili testovi, a ne rezultat katastrofe", objašnjava Brown.
Žive li oko Černobila mutanti?
To je jedno od najčešćih pitanja jer računalne igre, horori i knjige svakako su doprinijeli o promociji ove teze. Ukrajinski biolog Denis Višnjevski kaže kako nikad nije vidio dvoglave vukove ili štakore s pet nogu.
"Ionizirajuća radijacija može uzrokovati neke promjene u tijelu, ali ona uglavnom dovodi do nemogućnosti opstanka organizma u prirodi. Proveli smo istraživanje na tisućama životinja s tog područja i nismo pronašli nekakve neobične promjene oblika ili građe. Uvijek živimo i živjeli smo sa životinjama koje su se borile za preživljavanje. Te životinje oko Černobila nikako ne možemo usporediti s onima koje su znanstvenici namjerno izložili zračenju u laboratorijima", objašnjava Višnjevski.
Je li se priroda oporavila?
Brojne fotografije pokazuju kako je područje oko nuklearke danas prvi "prirodni raj" i mogu davati dojam da se priroda oporavila. No, Kate Brown kaže kako to nije istina.
"Zavodljivo zvuči ideja da su ljudi uništili prirodu i onda se samo maknuli pa se ona obnovila sama od sebe. Realnost je puno drukčija. Činjenica je da je na tom području manje vrsta insekata, ptica i sisavaca nego prije katastrofe. Istina je i da tamo žive neke ugrožene vrste, ali to nije dokaz da je prostor siguran", kaže Kate.
Štoviše, u životinjskoj populaciji u tom dijelu Ukrajine povećana je smrtnost i smanjen životni vijek. Uočeno je i više tumora, problema s imunitetom, bolesti krvi i krvotoka...
Je li sigurno posjetiti Černobil?
Cijelo područje magnet je za turiste, pogotovo nakon uspjeha HBO-ove serije "Černobil" iz 2019. godine kada je zonu posjetilo 124.000 ljudi što je dvostruko više nego godinu ranije. Svi koji se žele odvažiti i otići u turistički obilazak Pripjata i okolice moraju biti odjeveni u zaštitnu odjeću, ne smiju jesti niti piti na otvorenom području i moraju uvijek slijediti zadane rute. Procjenjuje se da je radijacija koju posjetitelji "upiju" tijekom jednodnevnog posjeta malena tj. gotovo jednaka onoj kojoj bi bili izloženi na jednom prekooceanskom letu.
Stručnjaci na vode da posjet području neće nikome učiniti štetu ako se slijede službene preporuke.
Živi li itko tamo?
Pripjat je danas "grad duhova", ali ne može se reći da je potpuno prazan. Nakon katastrofe, tisuće ljudi, uglavnom muškaraca, ostalo je raditi na tom području. Njihov zadatak bio je osiguranje funkcioniranja infrastrukture jer su preostala tri reaktora u Černobilu nastavila s radom. Posljednji je ugašen 2000. godine.
Specijalne postrojbe ukrajinske vojne policije smještene su u zoni u kojoj su i najmanje dva hotela, namijenjena uglavnom poslovnjacima.
Ima i ljudi koji su se vratili u okolna sela, ali njihov točan broj zasad je nepoznat jer ukrajinske vlasti tvrde da tamo "ne živi nitko", prema službenim podacima. No, pretpostavlja se kako je 2016. bilo oko 180 ljudi. Njihov broj postupno se smanjuje jer je riječ uglavnom o starijem stanovništvu.
Iako praktički prešućuje da postoje, država tamošnjim ljudima isplaćuje mirovine, a svaka dva do tri mjeseca hranom ih se opskrbljuje putem mobilnih trgovina.
