Claudio Gerardini je posljednjih 30 godina izvještava s najznačajnijih povijesnih događaja u Europi, među kojima su i podjela Čehoslovačke te pad Berlinskog zida.
'Svi su znali da će se naši životi promijeniti poslije pada Berlinskog zida, ali nitko nije znao kada i koliko. Došao sam u Berlin dva dana nakon što je pao Berlinski zid i doživio atmosferu i vidio radost ljudi koji su bili tamo. U svojim radio izveštajima sam govorio da će taj događaj promijeniti povijest svijeta, ali nisam znao da će i moj život biti potpuno promijenjen i to u roku od dvije godine. Kad su počeli konflikti u bivšoj Jugoslaviji, uključio sam se u organizaciju prijevoza humanitarne pomoći, prvenstveno za Hrvatsku, i počeo da izvještavati o ratu za Controradio', kaže Gerardini.
'Usprkos ratu pokušavali su živjeti normalno'
Kako je rat odmicao tako je on završio u Bugojnu gdje je ostao iznenađen načinom na koji su se ljudi nosili s ratom koji je bijesnio pod njihovim prozorima.
'Ono što me fasciniralo u Bugojnu, i kasnije u drugim mjestima u BiH, jest upornost ljudi da uprkos ratu žive normalno. Kada sam došao u Bugojno, čule su se bombe. Pitao sam čovjeka kod koga sam bio - što ćemo sad? Bio je uključen televizor i to Rai Uno koji je tada emitirao jednu poznatu zabavnu emisiju. Mirno mi je rekao – ništa, i nastavio čitati! U Sarajevu su se ljudi trudili da dođu ne samo do hrane, nego i do kozmetike, cipela, torbi. Žene u Sarajevu su činile sve da budu lijepe kao i prije rata. Oduševio me ja taj napor ljudi da se ponašaju kao da se ništa ne događa. To mi je možda i najjači utisak iz BiH', kaže Gerardini.
Paralelno s novinskim izvještavanjem o ratnim zbivanjima na ovom području, pomagao je u prijevozu bolesne djece iz Hrvatske i Bih na liječenje u Italiju. Čak i sada, 20 godina kasnije, ne može vjroavati kako je tada bilo moguće da se na udaljenosti od svega 200 kilometara događaju dvije paralelne stvarnost.
Dvije paralelne stvarnosti
'Poslije prvog putovanja u Hrvatsku i u BiH, našao sam se u roku od nekoliko sati u Trstu gdje se život normalno odvijao. Nisam mogao shvatiti da na Balkanu divlja rat, a mi ovdje živimo normalno, djeca se igraju, mi pijemo kavu,... Jer to nije bilo negdje daleko, to je bilo tu, kod nas', opisuje Gerardini za DW.
Europske zemlje nisu učinile dovoljno da spriječe rat u Bosni i Hercegovini, tvrdi Gerardini. 'Međunarodna zajednica je termin koji je prihvaćen i toliko se koristi u medijima. U BiH su vjerovali da će ta divna zajednica spasiti svijet, pa i BiH. To je bila velika iluzija. Mitterand je otišao u Sarajevo i rekao da će Bosanci biti zaštićeni. Na kraju ništa nije učinjeno. Pa i u Srebrenici se moglo vidjeti što će se dogoditi i što se događa. Dakle, BiH je uvijek bila pod budnim okom, ali nikada ništa ozbiljno nije učinjeno da bi ona bila spašena. Kao da se mislilo da će se stvari riješiti same od sebe. Posljednja šansa da se spasi BiH bila je Srebrenica. To nije učinjeno i rat je ubrzo poslije toga bio gotov', dodaje.
Dvije greške Europe
I Gerardini vjeruje kako je Daytonski sporazum bio velika greška koja je dovela do podjele i paralize BiH. Jedino rješenje za BiH je, kaže, ulazak u Europsku uniju.
'Dodik stalno ponavlja kako BiH ne postoji. U Federaciji BiH Bakir Izetbegović ne propušta priliku da izjavama napravi još veći kaos, Hrvati hoće svoju državu i tvrde da će katolici nestati iz BiH. Osim toga, siromaštvo je ogromno u toj zemlji. To utječe i na obrazovanje ljudi, a svaki populizam i demagogija hrane se neznanjem naroda. Korupcija je ogromna. Zato je jedino rješenje za BiH ulazak u EU', kaže i dodaje kako je, po njegovu mišljenju Europa napravila dvije ogromne greške. Prvu 1990. godine i drugu deset godina kasnije.
'Još 1990. godine, kada se već nazirao rat, trebalo je primiti Jugoslaviju u EU, utjecati na one koji su se htjeli odvojiti da zatraže ulazak u EU. Ali to nije učinjeno. Ista greška napravljena je i 2000. godine. Ako se tada razmatrala mogućnost da u EU uđu Mađarska, Rumunjska i Bugarska, što se i dogodilo, onda je trebalo primiti i sve zemlje bivše Jugoslavije. EU je sve do 2004. godine bila u mnogo boljem stanju i mnogo otvorenija nego danas', dodaje.
