Gorski je Karabah naseljen Armencima, a odvojio se od Azerbajdžana početkom 90-ih nakon višegodišnjeg rata između Armenije i Azerbajdžana, a zbog njega su i danas velike napetosti između tih dviju zemalja te povremeno izbijaju sukobi.
Muzej armenske kulture na otvorenom
Na udaljenosti od oko 300 kilometara od Erevana, glavnoga grada Armenije, nalazi se negostoljubivo planinsko područje Gorskog Karabaha, često obavijeno gustom i neprozirnom maglom, tako da u kasnu jesen crkve izranjaju iz magle tek kada im se približite.
Spomenik "Mi smo naše planine" postao je simbol planinskog duha armenskog naroda, a sam Gorski Karabah nazivaju i muzej armenske kulture na otvorenom.
Unatoč tome što je područje Gorskog Karabaha nastanjeno uglavnom Armencima, SSSR ga je pripojio Azerbajdžanu, te nakon raspada te države izbio rat između Armenije i Azerbajdžana, u kojem je bilo razaranja cijelih gradova kao i entičkog čišćenja s obje strane.
Proljetos opet izbio rat
Azerbajdžan i dalje smatra Karabah okupiranim teritorijem s kojeg su Azeri ili pobjegli ili protjerani, a njihovi gradovi razrušeni. U travnju je ponovno počeo višednevni rat, a samo na armenskoj strani stradalo je preko 100 vojnika i od tada je Karabah u neprestanom stanju vojne pripravnosti. Vojni rok traje dvije godine, a u Karabahu služe i vojnici iz Armenije.
Glavni grad samoproglašene države je Stepankert. U njemu živi 50.000 od ukupno 145 tisuća stanovnika Karabaha. Iako Armenci u Gorskom Karabahu žele da ih svijet prizna kao neovisnu državu, to zasad nije učinila ni Armenija. No ova samoproglašena država opstaje isključivo zahvaljujući njezinoj vojnoj pomoći.
