Situacija u Italiji je dramatična, posebice u sjevernim pokrajinama koje su najugroženije zarazom koronavirusom.
Anesteziolog Christian Salaroli izjavio je kako su u bolnici u Bergamu došli u situaciju da moraju birati koga će spasiti. Kako kaže, odlučuje se prema dobi pacijenta, njegovu općem zdravstvenom stanju i šansama da preživi, piše Slobodna Dalmacija.
Kao na ratištu
Ove jezive informacije podsjećaju na ratne uvjete, kad liječnik u montažnoj bolnici na ratištu u trenu mora odlučiti kome će pokloniti život ili barem mogućnost preživljavanja, a koga će pustiti da umre.
Istodobno je dr. Daniele Macchini, kirurg koji radi u bolnici "Humanitas Gavazzeni e Castelli" u Bergamu, na svojem Facebook profilu objavio pismo u kojemu objašnjava s kakvim se problemima susreću liječnici i ostalo medicinsko osoblje u Italiji, odnosno sadašnju situaciju u Italiji.
''Nakon dužeg razmišljanja hoću li i što napisati o ovome što nam se događa, osjetio sam da tišina uopće nije odgovorna. Tako ću pokušati ovo što mi doživljavamo u Bergamu tijekom ovih dana pandemije prenijeti ljudima koji nisu uključeni u posao i koji su daleko od naše stvarnosti. Razumijem potrebu da se ne stvara panika, ali kad poruka o opasnosti, od onoga što se događa ne dospijeva do ljudi, i kad vidim nebrigu u odnosu na preporuke ponašanja, kao i ljude koji se i dalje okupljaju žaleći se kako ne mogu ići u teretanu ili ne mogu organizirati nogometne turnire, hvata me jeza'', stoji u pismu.
Dr. Macchini piše o reorganizaciji rada u bolnicama.
''Svi su pacijenti proveli tjedan ili deset dana kod kuće s vrućicom, bez izlazaka i riskiranja širenja zaraze, ali sada to više ne mogu podnijeti. Ne dišu dovoljno, treba im kisik. Očigledno, boravak kod kuće dok se simptomi ne pogoršaju ne mijenja prognozu bolesti. Sada je, međutim, stigla potreba za bolničkim krevetima. Jedan za drugim, odjeli koji su se nedavno ispraznili pune se velikom brzinom. Pločice s imenima pacijenata, različitih boja, ovisno o operativnoj jedinici kojoj pripadaju, sada su sve crvene, a umjesto kirurške operacije postavlja se dijagnoza koja je uvijek ista: prokleta bilateralna intersticijska pneumonija'', piše liječnik.
Dr. Macchini se pita koji virus uzrokuje tako brzu tragediju.
Svi su tim
''I dok na društvenim mrežama još uvijek postoje ljudi koji se ponose time što se ne boje, zanemarujući indikacije, protestirajući kako su njihove normalne životne navike "privremeno" ograničene, događa se epidemiološka katastrofa. I nema više kirurga, urologa, ortopeda..., mi smo samo liječnici koji odjednom postaju dio jedinstvenog tima kako bismo se suočili s ovim tsunamijem koji nas je preplavio. Slučajevi se množe, dolazimo do stope od 15 do 20 hospitalizacija dnevno. Nalazi brisa sada dolaze jedan za drugim: pozitivan, pozitivan, pozitivan... Hitna pomoć odjednom se urušava. Izdaju se hitne odredbe, potrebna je pomoć u Hitnoj službi. Organiziraju se brzi sastanci da bi se doznalo kako funkcionira softver za pružanje prve pomoći. Nakon nekoliko minuta svi koji su bili na tom sastanku već su dolje, pokraj "ratnika na fronti". Zaslon PC-ja s razlozima pristupa pacijentu uvijek je isti. Vrućica i respiratorne teškoće, groznica i kašalj, respiratorna insuficijencija... Uvijek iste riječi, bilateralna intersticijska pneumonija, bilateralna intersticijska pneumonija... sve hospitalizirati. Nekoga se već intubira i kreće se na intenzivnu njegu, a za druge je već kasno'', opisao je dr. Macchini.
Intenzivna njega je zasićena, dr. Macchini je rekao: ''Svaki ventilator (za strojno ventiliranje pacijenta, op.a.) postaje poput zlata. Operacijske dvorane koje su sada obustavile aktivnost hladnog pogona postaju mjesta intenzivne njege koja prije nije postojala. Smatrao sam nevjerojatnim, ili barem mogu govoriti za bolnicu "Humanitas Gavazzeni", u kojoj radim, kako je bilo moguće u tako kratkom vremenu uspostaviti razmještanje i reorganizaciju resursa. I svaka reorganizacija kreveta, odjela, osoblja, radnih smjena i zadataka stalno se pregledava iz dana u dan kako bismo pokušali dati sve, pa čak i više. Osoblje je iscrpljeno. Vidio sam umor na licima koja nisu znala što je to unatoč ionako napornom radu u bolnici. Vidio sam solidarnost svih nas. Vidio sam liječnike koji premještaju krevete i prebacuju pacijente, koji umjesto medicinskih sestara primjenjuju terapije. Vidio sam medicinske sestre sa suzama u očima jer ne možemo spasiti sve pacijente. Nema više smjena, rasporeda. Društveni život za nas je obustavljen.''
Dr. Macchini piše o tome kako dva tjedna nije vidio svoga sina, kao ni članove svoje obitelji jer ih ne želi izložiti koronavirusu, i da je sretan kad vidi njegove fotografije. Također je naglasio kako te treba masovno "skladištiti" u supermarketima, to je najgori rizik od kontakata sa zaraženim ljudima koji i ne znaju da su zaraženi.
U svojem dramatičnom pismu talijanskoj javnosti dr. Macchini kaže da alternativa ne postoji.
''To je naš posao. Doista, ono što radim ovih dana zapravo nije posao na koji sam naviknuo, ali svejedno ga radim i osjećam se bolje čineći da se neki oboljeli osjećaju bolje ili čak ublažavajući patnju i bol onima kojima se više ne može pomoći. S druge strane, ne trošim puno riječi na ljude koji nas danas smatraju herojima, a koji su do jučer bili spremni uvrijediti nas ili prijaviti. I jedno i drugo brzo će se vratiti. Čim se sve ovo završi, jer ljudi brzo zaborave na sve. A ovih dana mi nismo heroji. To je naš posao. Na kraju, samo pokušavamo biti korisni za sve. Sada i vi to pokušajte. Mi liječnici svojim postupcima utječemo na život i smrt nekoliko desetaka ljudi. Vi svojima još mnogo više'', stajalo je u pismu talijanskog liječnika.
