Ekipa Hitne pomoći, koja je upućena na Haški sud nakon što je Slobodan Praljak popio otrov usred čitanja presude kojom je proglašen krivim za ratni zločin, stigla je do optuženika tek nakon jedan sat i 43 minute. Stoji to u izvještaju Mehanizma haškog suda (MICT) objavljenom nakon neovisne provjere smrti Slobodana Praljka. Mehanizam haškog suda naslijedio je sam Haški sud koji je prestao s djelovanjem upravo nakon izricanja presude šestorici političkih i vojnih čelnika Herceg Bosne zbog zločina tijekom sukoba 1993. i 1994. godine.
Liječnici čekali vatrogasce
"Unatoč činjenici što je nizozemska hitna služba odmah obaviještena o događaju u sudnici, liječnici su do okrivljenika koji je popio otrov stigli tek nakon jedan sat i 43 minute", stoji u izvješću. Doduše liječnik i medicinska sestra koji su se nalazili na sudu ušli su u sudnicu odmah kada su dobili zahtjev predsjednika sudskog vijeća. Praljku su stavili masku s kisikom, te koristili defibrilator kao tehnike oživljavanja.
Iako je i ekipa Hitne pomoći stigla do zgrade suda za 12 minuta još najmanje pola sata čekali su pred ulazom, što je sve nazočne iznenadilo. Prema izvješću MICT-a, do tog zastoja došlo je zbog protokola Haškog tribunala koji je propisivao da u slučaju incidenta s otrovom na mjesto događaja prvi moraju doći vatrogasci.
Kada su konačno stigli i vatrogasci omogućen je ulazak liječničkoj ekipi koja je punih sat vremena pokušavala spasiti generala Praljka.
Kola Hitne pomoći došla su nakon ukupno jedan sat i 43 minute od trenutka kada je Praljak popio otrov, što pokazuje nedostatak brzine reakcije nizozemske hitne službe, navodi se u izvješću.
Praljku više nije bilo spasa
Hitna je Praljka prevezla u bolnicu što se nalazi svega tri kilometra od suda, no tada mu više nije bilo spasa. Praljkova smrt proglašena je u 12,48 sati tog dana.
Sudske vlasti nadaju se da će istraga, što ju još uvijek vodi nizozemsko tužiteljstvo, rasvijetliti do kraja na koji je način Praljak došao do cijanida. Prema izvješću MICT-a vrlo je vjerojatno da ga je dobio od rođaka ili prijatelja s kojima se sastajao u pritvorskoj jedinici UN-a koja se nalazila nekoliko kilometara od same zgrade suda, budući da posjetitelji tamo nisu pregledavani. Iako je na povratku u ćeliju Praljak pretresan nisu mu pregledavane privatne stvari, zbog čega je najvjerojatnije tako unio otrov. Ni sama ćelija nije mu pregledavana posebno detaljno, što je Praljku bilo pznato budući da je bio pritvoren od 2004. godine. U te osobne stvari vjerojatno je sakrio i bočicu s cijanidom 29. studenog ujutro kada je prevezen iz privora u hašku sudnicu. Iz osobnih stvari bočicu je mogao premjestiti u džep dok je bio na toaletu, jer ni u tim trenucima nije bio pod strogim nadzorom.
"Da je bočica primijećena, nakon što je Praljak izašao iz toaleta, zasigurno bi mu bila oduzeta", stoji u izvješću čije je detalje prenijelo više španjolskih medija.
Izvješće sadrži i preporuke kako unaprijediti postojeće modele provjere i treninge zaposlenika pritvora kako bi se u budućnosti povećala mogućnost otkrivanja unosa sličnih predmeta u pritvor.
