Masovni turizam na najvišem vrhu svijeta, na Mount Everestu, odnosi sve više žrtava i samo je pitanje vremena kada će se dogoditi prava, masovna katastrofa. Posljednja nesreća u kojoj je stradalo šest osoba, dogodila se u subotu, 19. svibnja. I ovoga puta se na strmim stijenama pred vrh stvorio red onih koji su željeli na sam vrh, na visinu od 8.850 metara nadmorske visine.
Među njima je bio i Nijemac Richard Stihler. "Na stijeni udaljenoj samo nekoliko stotina metara od vrha, stvorio se gusti red od oko 300 alpinista koji su do te mjere bili tijesno povezani i zavezani jedni za druge da se više od dva sata nitko nije mogao pomicati. Nije se moglo niti naprijed niti nazad. U ta dva sata mnogi su promrzli, a šestorica su izgubila život", ispričao je Stihler za Deutsche Welle.
Na Everestu dosad poginule 233 osobe
No, ova tragedija očito nije prestrašila druge, da slijedećeg vikenda krenu istim smjerom. Samo proteklog vikenda, na vrh Mount Everesta se popelo ukupno 180 alpinista. Kaotičnih scena ovoga puta nije bilo, kao ni žrtava.
Inače, od 500 alpinista koji su se ove godine popeli na vrh svijeta, dvojica su to uspjela napraviti bez korištenja boca za kisik. To su Švicarac Ueli Steck i njegov partner iz Nepala, Tenji. Time se brojka onih koji su se od 1953. godine, kada su se Novozelanđanin Edmund Hillary i Tenzing Norgay iz Nepala po prvi put popeli na ovaj vrh, povećala na 6.000.
Što se tiče smrtno stradalih, samo je ove godine poduhvat Mount Everest stajao desetoricu alpinista života. Toliko mnogo ih je zadnji puta poginulo 2006. godine. Sveukupno je na ovom mjestu do sada stradalo 233 osoba. A ako se malo pogledaju statistike, uočit će se da je najčešći uzrok smrti bila bolest visine, a tek rijetko lavine ili druge nesreće izazvane nevremenom. Drugim riječima, može se zaključiti da se iz godine u godinu povećava broj onih koji kreću na put prema vrhu nedovoljno pripremljeni, slabe tjelesne kondicije kao i s premalo alpinističkog iskustva.
Na visini višoj od 7.000 metara više nema pomoći
Posebno kritična mjesta počinju već na visini od oko 7.000 metara nadmorske visine koju osim vodiča, šerpa iz Nepala, tek rijetki mogu preživjeti bez korištenja boca s kisikom. K tome dolazi i sve veća gužva. Zbog često lošeg vremena i čekanja u redu da mogu nastaviti svoj pohod, mnogima se prazne boce za kisik što vrlo često dovodi do katastrofa. Oni iskusniji kontroliraju svoje zalihe kisika i u najgorem slučaju, ako primjete da neće imati dovoljno, okreću se i vraćaju u logor. No, to nažalost ne čine svi. Većina se oslanja na pomoć vodiča, nositelja prtljage, iako im oni na visini višoj od 7.000 metara više ne mogu pomoći.
"Ovaj masovni turizam na Mount Everestu mora konačno prestati. Toliko dugo dok ljudi budu tamo odlazili kao u Disneyland, bit će žrtava i mrtvih", upozorio je i najpoznatiji talijanski alpinist njemačkog podrijetla Reinhold Messner, koji se uspio popeti na svih 14 vrhova svijeta visine iznad 8.000 metara iznad mora.
No, za sada se na njegov apel osvrću tek rijetki. Biznis s Mount Everestom je prerazvijen i previše je onih koji njime zarađuju. Tu su organizatori (koji u prosjeku zarađuju oko 45.000 eura po osobi), nosači (šerpe), ljudi koji žive u ovom dijelu Himalaja kao i vlada Nepala koja prodaje dozvole.
