Reći kako "nema riječi" koje mogu opisati užas je zastrašujuće. Ali još je gore ne govoriti ništa, a upravo je to postao novi način izvještavanja o najgadnijem ratu na svijetu, komentira za CNNNick Paton Walsh.
Ujedinjeni narodi 'nemaju riječi'
Posao Ujedinjenih naroda je pronaći riječi kojima bi se artukulirao divlji barbarizam pokrenut protiv ljudi u Siriji. No umjesto toga oni objavljuju izjavu u kojoj govore kako "nema riječi koje će donijeti pravdu ubijenoj djeci, njihovim majkama, njihovim očevima i voljenima", nakon još jednog brutalnog dana u Guti.
Ne da je pokolj prešao granice jezika, jer nije. Ali izjava "nema riječi" aludira na dvije stvari koje su daleko više zastrašujuće. Kao prvo, nakon sedam godina osuđivanja nasilja na "najoštriji mogući način", UN, glavni posrednik i donosilac humanitarne pomoći, jednostavno je zaključio da je izjava kako nema riječi o nečemu jedini način na koji može dobiti pažnju.
Drugi, još strašniji zaključak koji dolazi iz ove izjave, smatra Walsh, jest činjenica da UN praktički priznaje kako više ne igra nikakvu ulogu u Siriji. Ruski veto u Vijeću sigurnosti UN-a spriječava bilo kakvu značajniju rezoluciju. Tamo gdje bi mirotvorci i diplomati trebali imati mehanizam za deeskalaciju i humanitarnost, sada postoji prazan prostor.
Amerikanci 'ne znaju što bi trebali učiniti'
Odmah za UN-ovom dobronamjernom beskompromisnosti stiže američki State Department, koji je prije samo nekoliko tjedana artikulirao višeznačnu strategiju za Siriju toliko široku i sveobuhvatnu da u osnovi znači kako bi SAD manje više za stalno ostao prisutan u toj zemlji, no da bi Asad trebao otići.
Glasnogovornica američkog State Departmenta inzistira kako je Amerika "u potpunosti predana" rješavanju situacije u Guti. No na inzistiranje da kaže što to konkretno SAD čine, odgovorila je dvorani punoj novinara "ne znam što neki od vas očekuju da mi učinimo." To je sama po sebi jedna dosta neobična izjava, smatra Walsh. Po njoj ispada kako je potreba za čistim i jasnim odgovorom za Gutu neka neobična medijska fantazija. No istovremeno je bila i izuzetno iskrena. Što stvarno SAD mogu učiniti?
Čak i kada Angela Merkel kaže kako Njemačka "mora učiniti sve kako bi prekinula masakr", odmah zatim predlaže pozivanje jednog od njegovih sponzora, Rusiju. Istina iza ovih neodređenih izjava je kako one priznaju stvarnost. Osim ako Zapad nije spreman proruske mlažnjake skinuti s neba nad Gutom kako bi stvorio zonu zabrane leta, ruke su mu vezane.
Užas jednostavno nije dovoljno užasan
Ne radi se ovdje o novoj taktici Rusije i sirijskog režima. Oni su već i ranije govorili o prekidu vatre, prije bombandiranja i opsade, na kraju zahtijevajući da svi živi ljudi napuste opkoljeni prostor. I to je ono što sad provode. A zbunjena, nemoćna atrofija je ono što vanjski svijet čini kao odgovor.
Ovakva vrsta masakra nije bila dovoljno registrirana kada je počela 2012.
"Vidio sam tijela devetero djece izvučene iz jedne raketirane kuće, a jedinu preživjelu samo zato što joj je u trenutku napada majka dojila, te ju je njeno tijelo zaštitilo. Nije registrirana ni 2013. kada se divljaštvo toliko razmahalo da su očajni Sirijci dozvolili al Kaidi da dominira dijelovima zemlje, a grupa nazvana ISIS umarširala je u Raku", piše Walsh.
ŽIVOT U RATNOM PAKLU SIRIJE: Dječak objavljuje reportaže iz razorene Gute i preklinje: ‘Spasite nas od smrti!’
U Homsu, Hami, istočnom Alepu, čak i nakon korištenja plina sarina u Guti 2013. i Kan Šeikonu 2017., zločini nikada nisu bili dovoljni da bi izazvali ozbiljan i predan odgovor Zapada. Do sada je Asad izgubio zračnu bazu nakon napada 59 krstarećih projektila te mu je otežano međunarodno bankarenje. I to je sve.
Uznemirujuće je zaključiti da opetovane rasprave o 'nikad više' i tugaljiva zapadnjačka indiferentnost skrivaju pravi uzrok. Jednostavno nam nije stalo. Zapadni će svijet reagirati samo ako užasi rata u Siriji generiraju toliki ekstremizam da njegovi borci postanu prijetnja našim vlastitim gradovima. Iluzija da naša sablazan i užasnutost može usporiti masakar pruža ljudima u Guti lažnu nadu. Možda bi bilo najbolje da se zapad koncentrira na slanje pomoći nakon što sve prođe. Trenutno nismo u stanju ništa napraviti, zaključio je Walsh.
