Nekad su to nazivali "tiranijom daljine". Udaljenost Australije bila je nešto iz čega je trebalo pobjeći i generacijama je ta zemlja koja mrzi da je se naziva "dolje ispod" žurila prema svijetu. Trgovina i imigracija učinili su Australce bogatijima od Švicaraca, stvarajući kulturu u kojoj život može biti potpun samo s inozemnim putovanjima i uvoznim kupnjama, piše The New York Times.
Bilo je tako sve do pandemije. Virus je od ove otvorene nacije napravio pustinjaka. Granice Australije su zatvorene, međunarodno i između nekoliko država. Njezino je gospodarstvo manje, a rast stanovništva pao je na najnižu stopu u više od 100 godina.
Život na otoku izgleda kao privilegij u trenutku dok je svijet zauzdan pošasti koronavirusa. Teška pitanja o putovanjima, recesiji i gubitku globalnog iskustva su manje prioritetna od važnosti doma i potrage za pozitivnom stranom situacije.
Zadovoljni su reakcijom zemlje
U desecima intervjua Australci su rekli da su prilično zadovoljni reakcijom svoje zemlje na pandemiju. Čak i s toliko strogim pravilima putovanja. Čak i sa 111-dnevnom karantenom u drugom najvećem australskom gradu Melbourneu, koja je upravo napokon završila. Čak i kad su ljudi sklonjeni, a bake i djedovi čeznu da vide nove unuke.
To je slučaj s Jane Harper, najprodavanijom književnicom u Melbourneu, čiji su roditelji u Britaniji. "Dobila sam svoje drugo dijete u studenome i već bi došli barem jednom, a možda i dva puta", rekla je. "Ne znajući kada će se to povući - pretpostavljam da nam to više daje do znanja koliko smo sretni što možemo posjećivati u normalno vrijeme i shvatite koliko je Australija zapravo daleko."
Međutim, to joj odgovara. Nakon toliko izolacije, dodala je: "Među Australcima postoji stvarni osjećaj da možemo pomagati jedni drugima u rješavanju onoga što je pred nama."
Uživaju u onome što imaju
Broj smrtnih slučajeva od koronavirusa i dalje je manji od 1000. Škole i restorani su otvoreni, bave se sportom, a prijatelji se okupljaju na večerama. No, ljudi se drže poznatih mjesta gdje mogu voziti te dosta rade i dalje od kuće.
To što su mnogi australski građani još uvijek nasukani u inozemstvu zbog ograničenja prelaska granice, Australcima nije problem. To što su države poput Zapadne Australije odlučne držati sve što dalje od Sydneya i Melbournea što je dulje moguće, Australcima isto nije problem jer su zadovoljni što je barem suzbijeno širenje virusa.
Mnogi se Australci usredotočuju na ono što vole u svojoj zemlji. Kolektivistički duh. Svježa hrana. Plaže i mali gradovi su jednaki ili nadmašuju ljepotu bilo kojeg drugog mjesta na svijetu.
"Bilo je zabavno vidjeti kako su domaća putovanja ponovno podivljala", rekao je Fred Siggins (39), menadžer marke Sullivans Cove, destilerije viskija u Tasmaniji. "Tako je bilo u '90-ima prije nego što su svi počeli ići na Bali ili što već."
Mnogi su se vratili
Čini se da raspoloženju u Australiji pridonosi i još jedan preokret. Naime, vratili su se mnogi od onih koje su ambicije odvele u New York, London ili Los Angeles. Michael Brand, direktor muzeja, koji je prethodno vodio muzej J. Paul Getty u Los Angelesu, rekao je da se čini kako pandemija ljude čini promišljenijim korisnicima vremena i prostora. Možda će manje mogućnosti i više planiranja "osloboditi naš um", rekao je.
Tehnologija će, dodao je, spasiti Australiju od potpunog povlačenja u sebe. Rekao je da je često posjećivao muzejske zbirke putem interneta, te da je slobodno vrijeme koje je stekao nedostatkom putovanja također koristio za istraživanje novih područja, poput nordijskih drama o kriminalu.
Prilagođavaju se i neka neočekivana poduzeća. Frank Theodore, prodavač ribe u ribarnici u Sydneyu, nadogradio je svoju web stranicu Get Fish nakon sumornog travnja i rekao da je ukupna prodaja ovog mjeseca porasla u odnosu na prošli listopad.
Negativne strane
Pa ipak, virtualno ima i svoja ograničenja. Ljudi ne mogu zagrliti roditelje preko Zooma. Gospodin Brand počeo je objavljivati fotografije na Instagramu s prošlih putovanja s izrazom "muzeji koji mi nedostaju tijekom pandemije".
Društvene norme također su zategnute. Gospodin Siggins, brbljavi bivši barmen, nedavno je iz lokalnog bara naručio koktel koji je dostavljen u njegov dom u Melbourneu i na vratima je sreo poznanika. Rekao je da je bilo kao na neugodnom spoju. "To je tako čudna interakcija", rekao je, "jer im ne možete samo reći da uđu i popiju pivo, a stvarno ste izvan prakse kada su u pitanju reakcije na razgovor, čak i na izraze lica."
Sužavanje perspektive
Može li se nešto slično dogoditi s odnosom Australije i svijeta? Bivši premijer Malcolm Turnbull, ruga se ideji da će Australija odustati od globalizma. "Mislim da postoji široko slaganje s obje strane političke ograde", rekao je. "Slobodna trgovina i otvorena tržišta ključni su za naš uspjeh."
Ipak, postoje znakovi sužavanja perspektive. Incidenti rasizma sve su veći, a svatko tko izgleda kao Kinez izvlači najgori kraj zlostavljanja. Australska sveučilišta morala su smanjiti svoj proračun i istraživačke ambicije zbog nedostatka stranih studenata. "Bit ćemo izoliraniji", rekao je Geoff Raby, ekonomist i bivši veleposlanik u Kini. "Mjesečarimo prema tome."
"Svi smo toliko naporno radili kako bismo smanjili broj zaraženih, a to je tako krhka, dragocjena stvar da mogu u potpunosti razumjeti snažnu potrebu da je zaštitimo", rekla je gospođa Harper. "Nadmašuje li moja želja da vidim roditelje moju želju da više nikada ne uđemo u karantenu?" "To nije moja odluka", rekla je. "Ali to je nacionalno pitanje koje si svi postavljamo."
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
