12. siječnja navršava se točno dvije godine od strašnog potresa koji je pogodio glavni grad Haitija, Port-au-Prince. U 3. najrazornijem potresu po broju žrtava u povijesti stradalo je oko 300. 000 osoba, a preko 1 milijun ostali su bez krova nad glavom.
Nakon strašnih prizora koji su šokirali svijet, brojne države odlučile su ponuditi pomoć. I SAD je dobio priliku da pomogne i da, bar malo, vrati narodu Haitija od kojeg uzima gotovo 100 godina. Naime, zbog američke okupacije i eksploatacije, Haiti je danas jedna od najsiromašnijih država na svijetu. Korupcija je ogromna, a najbogatiji sloj koji čini 1 posto populacije, u svom vlasništvu ima preko 50 posto zemlje
Priliku nije iskoristio. U prvim danima, kada je pomoć bila najpotrebnija, Amerika je reagirala tako da je poslala čak 20,000 vojnika na Haiti. Humanitarne organizacije danima nisu mogle doći do unesrećenih. Američka vojska je blokirala zračne luke, a vojni brodovi opkolili su zemlju sa svih strana tako da pomoć nije mogla stići ni s morske strane.
<h3Ruševine još nisu uklonjene Danas, dvije godine nakon potresa, nije uklonjeno čak niti pola ruševina. Organizirane su velike humanitarne akcije u kojima su prikupljene milijarde. Jedan od najvećih prioriteta bio je izgradnja srušene infrastrukture. Tim povodom osnovano je tijelo koje je imalo zadatak davati novac privatnim građevinskim kompanijama. U igri je bio velik novac i lov na njega je počeo. Očekivati kako će privatne kompanije imati za prioritet pomoći ljudima pokazalo se kao čista ludost. Kompanije su doslovno razgrabile novac na sve moguće načine. Materijal se nabavljao i po četiri puta većoj cijeni, plaćala se mjesečna renta na stanove u visini od čak 7.000 dolara. Bez ikakvog nadzora, novac se doslovno "pržio" stoji u detaljnom izvješću lista Miami Herald kojeg prenosi portal advance.
Enormne plaće iz humanitarnih fondova
Menadžeri "humanitarnih" kompanija iznajmljivali su luksuzne automobile, imali su čak i po nekoliko privatnih vozača. Isplaćivale su se plaće u stotinama tisuća dolara - sve iz humanitarnih fondova. Ima i apsurdnijih primjera - tako se primjerice utuklo milijune dolare na veliku reklamnu kampanju koja upozorava ljude da "peru ruku", dok u isto vrijeme nije ni bilo dostupne vode.
Dvije godine nakon potresa, preko 500. 000 ljudi i dalje živi u šatorima. U tim "privremenim" kampovima organizacije su, barem iz početka, donosile čisti sapun i još neke osnovne higijenske proizvode. "Toga već odavno nema" komentirao je jedan od stanovnika ovih kampova.
Prema svjedocima, život u kampovima je stravičan - noću haraju naoružane skupine, siluju žene i teroriziraju narod. Ti ljudi su jednostavno ostavljeni na milost i nemilost pakla kojem se ne nazire kraj.
SAD je odglumio velikog humanitarca
Dok je svijetu odglumila velikog humanitarca, Amerika je zapravo okretala ogroman novac. Ipak, nakon svih navedenih podataka - zaključak je još daleko mračniji. Prelijevanje novca predviđenog za humanitarne ciljeve u privatne džepove američkih kompanija tek je manji problem. Puno je veći problem taj što SAD sistematski želi zadržati Haiti u aktualnom stanju, stanju potpunog kaosa i bijede. Kada je prošle godine vlada na Haitiju pokušala podići minimalnu plaću s 24 centi na 61 cent po satu - potez koji bi spasio brojne Haićane od ekstremnog siromaštva, Obamina administracija je odmah reagirala. Uslijedio je naputak u kojem stoji kako je takav porast minimalne plaće nedopustiv. Vlada je morala popustiti i povećati minimalnu plaću za tek nominalnih 7 centi. Na plan povećanja minimalne plaće radnika na Haitiju američka vlada je reagirala s razlogom - neke od najvećih američkih korporacija u gotovo robovlasničkim uvjetima proizvode svoju robu na Haitiju. Neke od njih su Hanes i Levi Strauss čija se odjeća šiva na Haitiju. Haiti danas više nije samo kolonija, nego i strašan radni kamp kojim direktno upravlja kapitalni interes iz SAD-a. Cilj im nije obnoviti Haiti ili pomoći nastradalom narodu, cilj im je izvući zadnji atom njihove snage i cijelu državu imati kao izvor modernog roblja.
