Zahra je Afganistanka koja se nakon dolaska talibana skrila u svom stanu u Kabulu. Kroz prozor nervozno promatra skupinu njihovih boraca na parkiralištu. Danima nije izašla iz stana.
Do prije dva tjedna je sa svojom prijateljicom Sarom pila i zabavljala se u Kabulu. Talibani su bili blizu, ali nikome nije padalo na pamet vraćanje pod njihovu represivnu čizmu.
One su samo dvije od tisuća žena koje imaju dvojbu - ostati ili otići, piše CNN. Iako su talibani obećali biti inkluzivniji te omogućiti školovanje i posao ženama, ali u okviru šerijatskog zakona, malotko im je povjerovao. Mnogi se boje da će sve biti isto kao i prije 20 godina.
Žene su, pritom, posebno ugrožene. Ostanak u Afganistanu za njih bi značio doživotnu, pa makar i prikrivenu, podređenost. Bijeg, pak, nudi dvije opcije: smrt ili slobodu uz rizik da više nikad ne vide svoje obitelji.
Zahra i Sara bile su djeca tijekom prve talibanske vladavine, sredinom devedesetih. Kad su Amerikanci uz pomoć saveznika ušli 2001. u Afganistan, one su otišle studirati u inozemstvo. Kasnije su se vratile s ambicijom da svoju zemlju učine boljim mjestom, poglavito za djevojčice i žene. Talibani su bili sve bliže Kabulu, a one su uživale s prijateljima.
"Neki od njih su rekli kako znaju da je ovo posljednja zabava i željeli su ju maksimalno iskoristiti". rekla je Zahra prisjećajući se posljednjeg partyja na krovu zgrade na kojem su glazbu slušali do kasno u noć.
Bijes talibana
Sara i njen suprug su spakirali sve što je moglo stati u dva ruksaka, a ostatak su ostavili rodbini. Dok su išli prema aerodromu, vidjeli su nekoliko donedavnih afganistanskih zastava, misleći da ipak ima nade. No, grad je pun talibana, a aerodrom pogotovo.
"Stariji borci bili su smireniji te su ostavljali dojam da drže stvari pod kontrolom. No, na aerodromu u Kabulu bijes militanata rasplamsao se kad su se tisuće ljudi okupile ispred vanjskih vrata, očajnički želeći ući u zračnu luku, a zatim i izaći iz zemlje", opisuje Sara.
Brojne zemlje su obećale primiti izbjeglice, no prvo treba izaći iz zemlje. Komercijalnih letova nema od ponedjeljka, stoga su tisuće ljudi ovisne o diplomatskim letovima. Mnogima je rečeno da neće biti spašeni i da odu kući. No, većina takve poruke ne doživljava. Talibani potom počinju pucati u zrak, a kad se netko ogluši na njihove naredbe da sjedne, kreće cipelarenje i bičevanje.
"Francuza koji je sjedio pored mene taliban je cipelario. Nije važno imate li putovnicu SAD-a ili ste diplomat. Nije važno jeste li vojnik", rekla je Sara, koja je zajedno sa suprugom gmizala kroz gomilu i pokušavala izbjeći bičeve i batine, oglušujući se na naredbe talibana.
Vrijeme za odlazak
Za to vrijeme, Zahra je probdjela noć u svom stanu, čekajući Sarinu poruku da je u avionu. Jedini kontakt s vanjskim svijetom joj je WhatsApp grupa u kojoj je razmjenjivala fotografije talibana na straži i raspravljala o tome kad bi bilo sigurno izaći van.
Gleda vijesti, ali ne vjeruje previše talibanskim obećanjima. Vidjela je kako talibani kradu automobile i čitala o tome kako pretresaju kuće i traže Afganistance sa stranim vezama. Već sada joj je jasno da će se život razlikovati od onoga po vladom koju je podržavao SAD. Ceste su zatvorene. Čuvaju ih talibani koji govore da će se voditi šerijatskim zakonom. No, nisu propisali zločine i kazne. Tijekom ranije njihove vladavine, one su uključivale bičevanje, kamenovanje i javna pogubljenja.
Zahra je u četvrtak dobila poruku od Sare da je stigla u Poljsku. Nju i supruga je s desecima drugih doveo poljski novinar koji je imao veze s talibanima. Sara ima američku putovnicu, ali i veze u Poljskoj, pa je dobila mjesto u vojnom avionu koji je najprije poletio za Uzbekistan, a potom i za Varšavu. Smješteni su u izbjegličkom centru izvan grada, ali su u karanteni zbog koronavirusa.
Od početka pandemije, Afganistan je prijavio više od 150.000 zaraženih osoba. Sara je cijepljena, ali je u metežu izgubila covid potvrdu kojom bi to dokazala. Ipak, to joj nije ni na kraj pameti. Brine se za svoju bolesnu majku koja je još uvijek u Kabulu. Tog dana kada je stigla u Poljsku, najmanje 12 ljudi je ubijeno na kabulskom aerodromu.
Zahra odlučila da je vrijeme za odlazak. Njena sestra je već pobjegla, a majka ju je cijelo vrijeme nagovarala da ode. Spakirala je sve što ima u nadi da će se ukrcati na jedan od rijetkih letova. No, gužva je bila prevelika, pa se vratila kući. Sljedećeg dana pokušala je ponovno. "Ona je na aerodromu. Čula sam da bi uskoro mogla krenuti", napisala je Sara reporteru CNN-a.
