'Gađat ćemo vojnu bazu na otoku Guamu strateškim projektilima koji nose nuklearne bojeve glave’.
Glasnogovornik Strateških snaga Korejske narodne armije objasnio je novinarima kako se u Glavnom stožeru pažljivo razrađuju operativni planovi za napade na otok Guam interkontinentalnim balističkim raketama Hwasong-12 dugog i srednjeg dometa.
'Tim projektilima uništiti ćemo glavnu vojnu bazu na Guama, uključujući i bazu zračnih snaga Anderson’, zaključio je glasnogovornik sjevernokorejske vojske.
Prijetnje sijevaju s obje strane
No, odmah potom otišao je i korak dalje pa je odgovorio i na prijetnju koju je u subotu izrekao admiral H. R. McMaster, savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa. On je, naime, kazao kako predsjednik Trump najozbiljnije razrađuje planove za preventivne napade na Sjevernu Koreju kojim je cilj uništiti neprijateljske strateške objekte kako bi spriječili upotrebu raketa s nuklearnim bombama.
Pjongjang je odgovorio da će slučaju američkog preventivnog napada pretvoriti Južnu Koreju u "more vatre".
Sve te prijetnje Pentagon je uzeo krajnje ozbiljno jer je otok Guam, na kojemu je najveća američka pomorska i zrakoplovna baza na Pacifiku, na u dometu sjevernokorejskih interkontinentalnih balističkih raketa ICBM koje bez većih odstupanja mogu vrlo precizno pogađati tamošnje ciljeve. Na Guamu su, među ostalim, stacionirani i američki strateški bombarderi B-B1.
Pjongjang je prošlog mjeseca uspješno testirao interkontinentalnu balističku raketu srednjeg dometa Hwasong-12, za koju je ustvrdio da "sposobna nositi nuklearne bojeve glave velikih dimenzija".
Rakete, u teoriji, mogu dosegnuti Guam
Sjeverna Koreja je objavila da je projektil pogodio cilj koji je bio udaljen 787 kilometara i to nakon što je dosegnuo maksimalnu nadmorsku visinu od 2.111 kilometra.
Vojni analitičari procjenjuju da je ta raketa sposobna letjeti više od 5.000 kilometara, te da je, u teoriji, sposobno doprijeti do Guama.
SAD su reagirale na sve te provokacije vojnom vježbom nad Južnom Korejom u kojoj su sudjelovala dva bombardera B-1B Lancer koji su vježbali napad na Sjevernu Koreju. Ti strateški bombarderi došli su u Južnu Koreju iz zrakoplovne baze Anderson na Guamu te su se na vježbi pridružili borbenim zrakoplovima F-15K i F-16.
Sjeverna Koreja smjesta je optužila SAD da su "ponovno vojno provocirale donoseći zloglasne atomske bombe na Korejski poluotok".
Zajedno s bombarderima B-52 Stratofortress i B-2 Spirit, zrakoplovi B-1B Lancer su glavna zrakoplovna strateška snaga SAD-a. B-1B zovu još "labud smrti", jer je najbrži među bombarderima i ima veću nosivost od modela B-52 Stratofortress ili B-2 Spirit.
Kim Jong-un se ne da zastrašiti
Do dodatnog zaoštravanja verbalnog rata između SAD-a i Sjeverne Koreje došlo je dva dana nakon što je dnevni list Washington Post objavio dijelove tajnog izvješća američkih vojnih obavještajnih agencija u kojemu stoji da je Pjongjang uspio proizvesti nuklearnu glavu koju može montirati na vrh svoje interkontinentalne rakete. Obavještajne službe SAD-a suglasne u da je Sjeverna Koreja time napravila odlučujući i završni korak u razvoju svojih strateških raketa te da je apsolutno alarmantna brzina kojom je to postigla.
Sjeverna Koreja prošlog je mjeseca izvela dva testa s interkontinentalnim balističkim raketama, tvrdeći da one mogu gađati ciljeve na teritoriju SAD-a. Za odmazdu, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je jednoglasno do sada najteže sankcije protiv jedne zemlje, ali sve upućuje da čak ni to nije zaplašilo ni pokolebalo sjevernokorejskog lidera Kim Jong-una. Ali je ponašanje Pjongjanga zgromilo predsjednika Južne Koreje koji se opravdano plaši da bi njegova zemlja mogla postati najveća kolateralna žrtva sukoba SAD i Sjeverne Koreje. Premda je Kim Jong-un nedavno zaprijetio da će atomskim bombama zasuti isključivo SAD te da Sjeverna Koreja ne namjerava napasti Južnu Koreju i Japan, procjenjuje se da bi se u slučaju američkog napada sav bijes Pjongjanga sručio na glavni grad Južne Koreje, Seul, koji je udaljen samo tridesetak kilometara od raketnih, topovskih i tenkovskih položaja takozvane Korejske narodne armije. Vojni analitičari su procijenili da Sjeverna Koreja drži na položajima u blizini Seula najmanje 120.000 topova i raketnih bacača.
Kim Jong-unova logika
Predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in u više je navrata u posljednje doba ponudio nastavak pregovora sa Sjevernom Korejom, ali Pjongjang nikada nije odgovorio na njih, tvrdeći da takve ponude nisu bile iskrene.
Zbog toga je glasnogovornik južnokorejske vojske Baik Tae-hyun kazao kako je armija te države spremna reagirati na svaku moguću situaciju te da će njegova vlada poduzeti sve napore kako bi uspostavila mir i stabilnost na poluotoku i postigla pomirenje između dviju Koreja".
Takvo ignoriranje svih američki prijetnji i južnokorejskih prijedloga za pregovore, dio je pomno razrađene strategije Kim Jong-una. On, zapravo, uopće ne krije da mu je atomsko naoružanje više potrebno da bi očuvao svoju vlast nego li da bi zaista napao SAD ili Južnu Koreju. Svoju je logiku objasnio vrlo jednostavno.
Irak, Sirija i Libija
'Da su Irak, Sirija ili Libija bile vojno moćne nikada ih nitko ne bi napao. A da su imale atomsko oružje mogle su dovijeka živjeti u miru. Međutim te države bile su vojno slabe, potpuno su zapustile brigu nad svojom armijom, pa su postale lak kao plijen imperijalista. Da su imale atomsko naoružanje kao mi, nitko ih nikada ne bi napao. Kao što se nikada neće usuditi napasti Sjevernu Koreju jer znaju da bi dobili smrtonosni odgovor'.
I još nešto što ide u prilog tezi da se SAD, unatoč toga što doista mogu sravniti Sjevernu Koreju sa zemljom, neće odvažiti na besmislenu vojnu avanturu. U Sjevernoj Koreji su svi važniji vojni objekti, zapovjedna mjesta, skladišta raketa i oružja te većina vojarni zakopani duboko pod zemljom i u brojnim planinama tako da nikakav preventivni napad ne može uništiti golemu silu od više od dva milijuna vojnika. Jedina je šansa da se nakon prvog udara Sjevernokorejska narodna armije raspadne, kao i bestijalan režim koji vlada u toj državi, da gladni i iscrpljeni vojnici pobjegnu s bojišta, kao što se to dogodilo s armijama Istočne Njemačke ili Rumunjske. No o toj opciji teško je govoriti budući da nitko nema ni približno točnu procjenu koliko je zapravo stabilan režim u Pjongjangu i kolika je stvarna moć Kim Jong-una među narodom.
