Macronovo kockanje obilo mu se u glavu. Njegova šok terapija prijevremenih parlamentarnih izbora ne samo što nije potukla krajnju desnicu u Francuskoj, nego joj je dala dodatan polet i, moguće, povijesno dobar rezultat.
Ekstremno desno Nacionalno okupljanje Marine Le Pen u prvom je krugu prema anketama osvojilo 34 posto glasova birača, a Macronova je struja tek treća s nešto manje od 21 posto.
Za samo tjedan dana slijedi drugi krug. Što dalje?
Geopolitički analitičar Denis Avdagić naglašava da će stvari nadalje biti puno kompleksnije. Ne vjeruje da će opcija Marine Le Pen doći do sastavljanja Vlade, a kao jednu od opcija ističe mogućnost ujedinjenja ostalih stranaka i stvaranje takozvanog sanitarnog kordona kako bi pobijedile krajnju desnicu. Nešto slično smo vidjeli u Hrvatskoj s idejom vlade nacionalnog spasa koju su predlagale SDP-ove Rijeke pravde.
'Le Pen će doći jako blizu...'
Koliko je to realno?
"Le Pen će doći jako blizu, ali ne vjerujem da će imati priliku da dobiju premijerskog kandidata, odnosno da dobiju Vladu u Francuskoj. S druge strane, već se spekuliralo o potencijalnim premijerskim kandidatima koji bi ujedinili sve druge opcije. Spominjala se predsjednica Europske središnje banke Christine Lagarde. Mislim da je to najvjerojatnija opcija u slučaju koji mi se čini najizgledniji. To će biti kao ono nešto što je kod nas najavljivao Zoran Milanović, kao vlada nacionalnog spasa otprilike", naglašava analitičar.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron ove je izvanredne parlamentarne izbore raspisao naprasno prošlog mjeseca, u istoj noći kad su rezultati Europskih izbora pokazali da je njegova stranka podbacila, a Nacionalno okupljanje pobjedonosno trljalo ruke.
Za razliku od brojnih država, Francuzi imaju dva kruga parlamentarnih izbora. Glasaju u 577 izbornih jedinica u kojima biraju po jednog zastupnika za svako mjesto u Narodnoj skupštini, donjem domu francuskog parlamenta. Da bi kandidat pobijedio u prvom krugu treba mu više od 50 posto glasova, ali i najmanje 25 posto glasova ukupnog broja registriranih birača, bez obzira jesu li izašli na izbore.
Ako u prvom krugu u određenoj izbornoj jedinici nema apsolutnog pobjednika, dva kandidata s najviše glasova, kao i svi drugi koji su osvojili više od 12,5 posto glasova, idu u drugi krug. U drugom krugu se u nekim slučajevima mogu natjecati tri ili četiri osobe, teoretski i osam, ali neki uglavnom odustanu od izbora kako bi poboljšali šanse nekom drugom, ideološki bliskom kandidatu.
'Moguće je spriječiti osvajanje vlasti krajnje desnice'
"Najčešće će se odlučivati između dvoje kandidata i tu će biti netko iz desnice i netko iz ljevice ili možda Macronove stranke. Sad je pitanje hoće li dolaziti do povlačenja kandidata koji su treći u korist drugog u zadnjem pokušaju da se održi taj cordon sanitaire koji je uspostavljen oko Le Pen još od njezinog oca, pa ćemo vidjeti kako će izgledati prema Jordanu Bardellu koji će vjerojatno biti njihov premijerski kandidat, ali ne nužno", ističe Avdagić.
U siječnju je Gabriel Attal, ujedno Macronov bliski suradnik, postao najmlađi premijer u francuskoj povijesti sa samo 34 godine. Njegov bi rekord mogao srušiti upravo 28-godišnji Jordan Bardella, čelnik Nacionalnog okupljanja kojeg je Le Pen na čelo te stranke izabrala 2022. Uspije li doći do premijerske fotelje, Bardella će biti najmlađi europski premijer u više od dva stoljeća.
Bardella kao premijerski kandidat i eventualno premijer, pojašnjava Avdagić, sugerirat će da Le Pen ide na predsjedničke izbore 2027. godine, ako si sad ne priskrbi neku formalnu funkciju.
"U svakom slučaju stvari su kompleksne i ako će Macron odlučiti, a i ljevica postupiti tako da se povlače kao treći kandidati u drugom krugu, mislim da je moguće da se spriječi dolazak odnosno osvajanje vlasti desnice, iako će ona ovaj put biti najbliže unutar desetljeća vlasti", ističe Avdagić dodajući da bi Nacionalno okupljanje, prema njegovom mišljenju i sadašnjim rezultatima, u drugom krugu moglo proći otprilike kao Macronova stranka na zadnjim parlamentarnim izborima.
Nacionalno okupljanje do sada je imalo 88 mjesta u donjem domu parlamenta, a prema trenutnim procjenama, mogli bi se popesti negdje između 255 i 295 mjesta. Macronovoj stranci, ipak, predviđaju između 90 i 120 zastupnika, no procjene treba uzeti s rezervom i prava će se raspodjela snaga u parlamentu znati tek nakon završetka drugog kruga.
'Macron je potučen'
"Macronova stranka ni u kom pogledu više neće biti dominantna. Do sada su imali 250 mjesta, a iako ne znamo koliko će sada točno imati, Nacionalno okupljanje će biti najveća stranka. Mislim da neće uspjeti sastaviti Vladu, ali sad će biti ozbiljna politička struja. Iako, ništa se ne zna. Sve ovisi i o drugoj strani i koliko će se 'povlačiti' ovi treći kandidati i eventualno četvrti, koliko će se ujediniti i hoće li predstaviti zajedničkog premijerskog kandidata. Jedino što ostaje je cordon sanitaire koji će okupiti sve ostale i zajedničkog premijerskog kandidata", dodaje Avdagić.
U ideji "demokratskog i republikanskog okupljanja za drugi krug", kako ga je i sam Macron nazvao, s ciljem pobjede nad krajnjom desnicom, problem je što nisu jasno odredili i iskomunicirali što točno nude građanima.
"To je trebalo biti praktički dogovoreno jer smo svi znali, a oni još i bolje, kako će proći ovi izbori. Macron je puno riskirao, ali jako je potučen. On je praktično sad na položaju gdje je bila Le Pen što se tiče parlamenta prije, a njezina stranka je skočila na mjesto njegove stranke. Govorim 'njegova' i 'njezina' jer to doista jesu osobni projekti. Kao što vidimo, kod Macrona čak nema mogućnosti da se pronađe adekvatna osoba koja bi se vidjela kao njegov nasljednik. A vidimo da je Le Pen na neki način uspjela s tim pa je to dijelom utjecalo na rezultate", smatra analitičar.
Tisuće Francuza pokazale su svoje nezadovoljstvo rezultatima krajnje desnice, izašli su na ulice, palili baklje, a reagirala je i policija. Kako je moguće da ta ista desnica, od koje dio Francuza strahuje i prosvjeduje, osvoji najviše glasova u prvom krugu izbora?
"Imamo Macrona i njegovu stranku te znamo da on ne može više biti predsjednik nakon ovog mandata. S 2027. godinom su stvari gotove, a on nema alternativno ime. Uz brojne prosvjede prema njemu, žestoko je prelamao neke stvari kao što su mirovinska reforma, sjetimo se i prosvjeda žutih prsluka. Bio je vrlo nepopustljiv i on je jednom većem dijelu Francuza izgledao kao netko tko je odsječen od realnosti njihovog života. Ovdje nisu prevagnule nikakve geopolitičke teme nego pitanje života Francuza koji smatraju da Macron nije taj koji im nudi odgovor. S druge strane ljevica u Francuskoj ima svojih određenih problema i to je ovaj rezultat. Njima sad treba ujediniteljski kandidat. Ako bi to možda bila šefica Europske banke Christine Lagarde, mislim da je ona osoba koja bi eventualno mogla ujediniti sve ako sad žele spasiti priču", naglašava analitičar koji smatra da takav odgovor ljevice ima šanse.
No, dodaje, greška je što takvo što nisu komunicirali ranije, a iznenadila ga je Macronova nespremnost pristupanju izborima.
'Predsjednik postupio kao slon u staklani'
"Druga strana sad mora naći premijerskog kandidata, a bilo bi dobro da su ga imali prije izbora. Macron je vjerojatno mislio da će njegova odluka o raspuštanju parlamenta dovesti do polarizacije koja će ići u njegovu korist, ali nije. Ključ je svega to što je on 'odlazeći' s 2027. On nakon toga neće biti premijer, to je nemoguće i to ne možete raditi u Francuskoj. Pogotovo ne da on bude nominalni šef pa pokuša instalirati nekog svoga. To bi izgledalo kao Rusija. On je praktički odlazeći, međutim nije bilo drugog imena. Ako je Lagarde opcija, mogao ju je ponuditi i tražiti da to bude njegovoj stranci prije izbora pa bi stvari možda drugačije izgledale i za njegovu stranku.
Ovo je sad kupus i kao ona priča u Hrvatskoj 'treba nam i Domovinski pokret, Most, manjine… Kao da slažete nekakvu nemoguću opciju koju želite ponuditi umjesto da stvari razjasnite. Iako se na Zapadu ozbiljno pristupa izborima, rade se i fokus grupe, ispitivanja političkih poruka, izgleda mi ovo pomalo kao da je postupio kao slon u staklari. Ne izgleda mi to previše ozbiljno, i ako je sve to radi njegove taštine i nemogućnosti da nekome drugom da odgovornost, odnosno da netko drugi dobije priliku, onda to govori nešto i o demokratskom deficitu u Francuskoj, ali i na zapadu", kaže analitičar.
Francuzi su u nedjelju pokazali da ih itekako zanima politika i što se događa s njihovom zemljom. Izlaznost od gotovo 60 posto veća je od očekivane, i najviša još od 1978. godine. A glavni razlog za veliku motivaciju birača je, pojašnjava analitičar, velika polarizacija u francuskom društvu - s jedne strane Le Pen, a s druge aktualni predsjednik Macron.
"Velika izlaznost je prisutna kad imate polarizaciju koja vas izaziva. Ne samo da zbog toga da glasate za svoju opciju, već i da glasujući za svoju, onemogućite onu drugu da dođe do vlasti. Možemo očekivati veliku izlaznost i u drugom krugu baš zbog te polarizirane situacije", predviđa.
Glavno je pitanje sada, zaključuje Avdagić, jesu li se sve ostale stranke spremne ujediniti kontra prepuštanja lade Bardellu i Le Pen.
"Doduše, i to treba uzeti u obzir. Oni (Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, op.a.) nisu bili do sad na vlasti, tek bi morali vidjeti kako bi to izgledalo. Svjedoci smo da predizborna retorika ne mora nužno biti jednako ono što se govori nakon izbora. Podsjetit ću kako je to bilo u Italiji s Giorgiom Meloni i Braćom Italije. Govorilo se da će Ukrajini zavrnuti slavinu pa se to nije dogodilo. Neke stvari nisu nužno takve. Ali ovdje je dosta problematično što su veze Le Pen i njene stranke s Rusijom dobro poznate i to je ono što izaziva najveću zabrinutost izvan same Francuske. U Samoj Francuskoj su teme ipak malo drugačije. Nije dominantno niti previše bitno što se tiče samog Vladimira Putina niti to Francuze previše zabrinjava", ističe analitičar.
Francuska Narodna skupština donosi takozvane domaće zakone, vezane uz mirovine, porezni sustav, imigraciju i obrazovanje, a predsjednik ima glavnu riječ oko vanjske, europske i obrambene politike zemlje. Kada predsjednik i većina u parlamentu pripadaju istoj stranci, stvari idu dobro. Ministre u vladi imenuje predsjednik na prijedlog premijera. Macron bi, u teoriji, mogao imenovati koga god želi, no u praksi je prisiljen imenovati ministre koji održavaju volju većine u Nacionalnoj skupštini.
Čelnik stranke krajnje desnice Bardella već je izrazio očekivanje da će Nacionalno okupljanje u drugom krugu doći do apsolutne većine i da će on biti premijer u kohabitaciji s Macronom. Hoće li se to doista dogoditi, odlučit će francuski birači već ove nedjelje.
POGLEDAJTE VIDEO: Kaos na francuskim ulicama: Tisuće prosvjedovale protiv krajnje desnice nakon 1. kruga izbora
