Boluje li pas od dijabetesa, povećan je rizik da će ga imati i njegov vlasnik, pokazala je nova studija švedskih i britanskih znanstvenika. Takav odnos nije utvrđen između dijabetesa u mačaka i njihovih vlasnika.
Rezultat studije nije potpuno iznenađenje jer su i ranija istraživanja ukazivala na to da pretili vlasnici češće imaju pretile pse, vjerojatno zbog zajedničkog im sjedilačkog načina života.
Znanstvenici podsjećaju da pretilost povećava rizik od razvoja dijabetesa tipa 2, bolesti koja je u svijetu u porastu, što potvrđuju i podaci Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Vlasnici pasa s dijabetesom podložniji toj bolesti
Za potrebe studije, objavljene u božićnom izdanju časopisa BMJ, najprije su korišteni podaci iz veterinarske baze podataka kako bi se identificirali vlasnici pasa i mačaka u Švedskoj, a zatim su u švedskome nacionalnom registru pacijenata pronađeni oni vlasnici koji boluju od dijabetesa tipa 2. Zdravlje njihovih kućnih ljubimaca provjeravalo se po veterinarskim policama osiguranja.
Pokazalo se da su vlasnici pasa s dijabetesom za 38 posto podložniji razvoju dijabetesa tipa 2, u usporedbi s vlasnicima pasa koji dijabetes nemaju.
Vrijedi i obrnuto. U pasa čiji vlasnici boluju od dijabetesa uočena je 28 posto veća vjerojatnost da će od te bolesti i sami oboljeti.
No znanstvenici nisu otkrili takvu poveznicu između mačaka i njihovih vlasnika.
Vlasnici i psi dijele jednaku razinu aktivnosti
Autori priznaju da njihova studija ima manjkavosti. Prvo, ograničena je na vlasnike pasa i mačaka koji si financijski mogu priuštiti zdravstveno osiguranje za svoje kućne ljubimce. Drugo, to je opservacijska studija i ne bavi se uzrocima ove povezanosti.
No autori studije ističu kako činjenica da se radi o vezi među vlasnicima i njihovim psima, a ne i među vlasnicima i njihovim mačkama ukazuje na to o čemu je riječ. Naime, vlasnici i njihovi psi vrlo često dijele jednaku razinu aktivnosti. Ako su vlasnici aktivniji i psi će biti i obrnuto.
Mačke imaju svoj život
Mačke, s druge strane, 'imaju svoj život' i njihova fizička aktivnost ne ovisi o vlasnikovoj.
Autori na kraju zaključuju da bi svaki vlasnik čiji pas oboli od dijabetesa, trebao razmisliti o promjeni načina života.
