Danas u svijetu, jedna od deset osoba pati od nekog oblika fobije ili opsesivnog kompulzivnog poremećaja.
Fobije naše svakodnevne
Istraživanja pokazuju da većina fobija ne predstavlja velik problem i da tek jedan posto ljudi pati od fobija koje direktno utječu na njihov svakodnevni život.
Fobične reakcije u mnogome ovise od karaktera osobe koja je podložna ovom poremećaju ponašanja. Mogući su različiti oblici manifestacija, a obično otpočinju vrlo neočekivanim napadom paničnog straha. Karakteristične reakcije uglavnom se mogu osjetiti i odmah prepoznati: jako udaranje srca, znojenje, mišićna tenzija, zategnutost u području vilice, problemi s disanjem. Fizičke reakcije kulminiraju strahom te psihičkim i fizičkim iscrpljivanjem. Suočavanje s objektom ili situacijom koja izaziva tako burne reakcije može čak izazvati i fizičku bol, naročito ukoliko ne postoji način uzmicanja.
Iako možda nekima djeluju smiješnima, fobije nisu nimalo bezazlene. Psiholozi i terapeuti smatraju da je bihevioristički pristup rješavanju problema fobije najdjelotvorniji. Osnovno načelo ovog pristupa je tretiranje pacijenta na način da se suočava i postepeno izlaže strahu. Direktnom konfrontacijom pacijent daje ocjenu od 0 do 10 o intenzitetu straha koji osjeća. Ukoliko se ocjena kreće između 3 i 4, terapeut nastavlja tretmanom a pacijentu nije dozvoljeno uzmicanje. Cilj ovakvog pristupa direktnom izlaganju strahu, kao što je na primjer dovođenje na most, gledanje pauka ili zmija, objasnit će pacijentu da je strah osjećaj koji je moguće kontrolirati te da vremenom proces prilagodbe traje kraće, a njihovo savladavanje straha je uspješnije. U 80% slučajeva tretiranih ovom metodom rezultat se pokazao uspješnim.
Fobije su uglavnom ili urođene ili stečene. Najčešće fobije su strah od pasa (sinofobija), strah od pauka (arahnofobija), strah od visine (akrofobija), strah od zmija (ofidifobija) i stručnjaci ih smatraju urođenima. Kada se ovi strahovi opisuju kao urođeni misli se na činjenicu da ih je lakše izazvati kao reaktivno ponašanje, a ne na to da se kod svakoga mogu razviti.
Stečena fobija je ustvari uvjetovana reakcija na specifičan povod. Može proisteći iz lošeg iskustva ili se može prenijeti na drugoga, što je često slučaj u roditelja koji svoje fobije mogu prenositi na dijete.
Što se tiče metoda tretiranja fobija, stručnjaci smatraju da nijedna nije učinkovita u tolikoj mjeri kao što je metoda biheviorističkog tretiranja, što, dakako, varira od slučaja do slučaja. Metoda biheviorističkog tretiranja raznih fobija, može se primjenjivati i kod životinja koje su također sklone fobijama kao što je strah koji se javlja uslijed gužve ili buke.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj
Zamislite situaciju u kojoj vas nešto iz unutrašnjosti tjera da beskrajno puno puta operete ruke prije no što ćete se uputiti u dućan i kada napokon krenete hvatate se za kvaku i ponovo morate ponoviti postupak jer ste upravo primili na sebe neke bakterije.
Ili niste u mogućnosti ležerno se opustiti ispred televizora dok sve u kuhinji, ali baš sve nije na pravom mjestu i u pravilnom položaju.
A možda ste jedan od onih koji svakako mora pregledati još jednom ili više puta vreću za smeće prije nego li je baci, jer postoji mogućnost da je slučajno bačen neki vrijedan predmet.
Mogućnosti su brojne, a ono što život pretvori u iscrpljujući koncentrični krug ponavljanja reakcija zove se opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Brige, sumnje i praznovjerni ritualni dio su svačijeg života, međutim, ljudi koji pate od ovog poremećaja uhvaćeni su u zamku ponavljanja koji jednostavno preuzme njihov životni ritam stavljajući njihov privatni i poslovni život u drugi plan.
U pojavnim oblicima ovog poremećaja moguća je pojava oba ponašanja, ali moguća su i odvojeni slučajevi.
Ono što se obično događa u opsesivnom psihološkom procesu je razvijanje misli ili impulsa koji se uvijek iznova ponavljaju. Motivi opsesije su različiti, od opsjednutosti prašinom, prljavštinom, klicama, do hipohondrije ili nanošenja boli osobama koje volite. Opsesije su vrlo traumatične za osobe koje se osjećaju van kontrole i koje imaju intruzivne misli. Ovom obliku ponašanja i osjećanja mogu se dodati i drugi simptomi kao što je strah, panika, gađenje i sumnja.
Kompulzivno ponašanje podrazumijeva "sitne" radnje ili rituale koje osoba izvodi u nedogled ne bi li odagnala opsesivne misli.
Uobičajeno kompulzivno ponašanje uključuje: ponavljanje radnji, temeljito i učestalo čišćenje i pospremanje, provjeravanje brava i utičnica, brojenje i aranžiranje,
sakupljanje stvari, ponavljanje iste akcije u nedogled dok god se osoba ne osjeti mirnom.
Iako se ovaj oblik poremećaja uobičajeno javlja prije srednje dobi, moguće je da se pojavi u bilo kojoj životnoj dobi.
Pravi uzrok nije do kraja razjašnjen, ali postoji pretpostavka o genetskim predispozicijima.
Nova istraživanja u području ovog poremećaja otkrila su biološke promjene koje se pojavljuju u mozgu prilikom komunikacije između čeonog dijela mozga i dubljih struktura zbog nedovoljne količine serotonina, glavnoga kemijskog prenositelja poruka.
