Svoj trinaesti film, za koji je osvojio Oskara za najbolji strani film, Almodovar je ispunio svojim uobičajenim bizarnim sižeima, vidljivim utjecajima (Mankiewicz, Tennessee Williams, Lorca, Douglas Sirk) i osebujnom estetikom.
U priči o bolničarki Manueli koja, nakon pogibije svog sina, putuje iz Madrida u Barcelonu gdje je on bio začet i traži njegovog oca transvestita, svi ljubitelji Almodovara doći će na svoje.
Oni koji ga ne vole, ni u ovom filmu neće naći razloga da promjene svoje mišljenje.
Ipak, voljeli ili ne, njegovu otkvačenu estetiku i bizarne fabule, malo tko može osporiti da je Almodovar jedan od tehnički najumješnijih redatelja danas, koji briljantno radi s glumcima, odlično koristi scenografiju, sjajno kadrira, ima vrstan osjećaj za komiku i tempo, i da je način na koji se poigrava s tradicionalnim životnim ulogama u najmanju ruku zanimljiv.
