Uz veliki porast konzumacije droga u Hrvatskoj, sve veći problem postaje i kockanje - porok koji nikada nije bio dostupniji. Svoju borbu s kockom za HRT je opisao bivši vojnik HV-a Robert Tomić.
"Dolazim iz malog mjesta u blizini Posušja. Imam petero djece i suprugu. Skladna smo obitelj. Supruga je veliki borac te se borila s mojom ovisnosti. To je porok u koji sam ušao baš ekstremno. Bio sam nemirno dijete, baš nemirno. U drugom srednje su me izbacili iz škole. Na svoju ruku sam se 1989. prijavio u JNA. Odradio sam vojsku u Ohridu i onda sam se vratio pa otišao u Njemačku. Lutao sam, ali sam volio raditi. Vratio sam se kada je počeo Domovinski rat. Prijavio sam se kao dobrovoljac. Otišao sam na dubrovačko ratište, bio sam u HV-u. Kada je počeo rat u BiH, došao sam u Posušje, bio sam u izviđačima pa sam bio i dio kažnjeničke bojne. Kada se ta bojna rasformirala, bio sam i u formaciji 2. brigade. Vodio sam 1. satniju. Tu nisam našao neko zadovoljstvo, prebacio sam se u 22. diverzantski odred i tu sam završio vojnu karijeru", objasnio je pa dodao kako je, kada je počeo zarađivati više novca, naišao na prve probleme s kockom:
"Moji radnici pokazali su mi kako to izgleda. Mislio sam da je to dangubljenje. Onda sam ušao ekstremno u kladionice i karte. To je duševni nemir. Sve je dobro išlo dok je bilo novca. Kada je nestalo novca, to je otišlo nizbrdo. Znao sam dobivati, ali ono što bih dobio, brzo bih vratio."
Banka mu deložirala kuću
Objasnio je kako je njegov problem s kockanjem otišao toliko daleko da mu je banka deložirala braću iz njegove kuće u Zagrebu.
"Otvaram fotostudio, snimao sam svatove i uložio 70 tisuća eura u opremu do 2008. godine. Kockao sam postupno. Uvlačio sam se u to pa je sve to nestalo i rasprodano. Žena mi je rekla da je bolje to zatvoriti nego da idemo u gubitke. Ja sam bio u gubicima i s kućom koju mi je banka oduzela u Zagrebu. Dva su brata izašla na ulicu."
Ustvrdio je ipak da mu je obitelj i najveća podrška, sve su mu oprostili.
"Imam strašnu braću, to je nevjerovatno. Prije nego što će banka doći s policijom, oni su izašli i tada su sjeli sa mnom i rekli mi: 'Ti si naš brat i nemoj da ne dođeš u našu kuću. Mi se nećemo svađati oko betona. Braća su mi oprostila. To je Božji dan. Nikada mi nisu prigovorili. Oni dođu u Hercegovinu k meni i nikada o tome nismo razgovarali. Taj oprost nešto je najvažnije što je mene dignulo iz mrtvila, kazao je te istaknuo da ga je kockanje financijski bacilo na koljena te da je počeo pozajmljivati novac.
"Spomenuo sam kako je laž uvučena u to. Ženi bih rekao da radim, a tako svi lažu. Pozajmljivao sam novac. Ostao sam s hipotekom još dužan 100 tisuća ljudima privatno. Ja koji sam imao auto i sve, došao sam do toga da nemam kruha."
Otkrio je i da je imao u planu pridružiti se iračkoj vojsci kako bi zaradio dovoljno novca.
"Imao sam prijatelja koji je bio u HV-u, on je bio u Iraku u misiji, prijavio sam se u iračku vojsku, ali posuški župnik mi je savjetovao da ne idem. Hvala Bogu - nisu me primili u iračku vojsku. Danas se čudim kako me žena nije ostavila. Voljela me je. Ona je samo željela da se ja kući vratim. Nikada nisam razmišljao o samoubojstvu", kazao je.
Otkrio je da je njegov oporavak počeo kada je bio na jednom od seminara koje je vodio svećenik iz Zagrebačke nadbiskupije.
"Jedan svećenik iz Zagrebačke nadbiskupije, Andrija Vrane, držao je seminar u PP Blidinje. Došao sam na taj seminar nevoljko. Mislio sam da sve poznajem, no to mi je bilo otkriće, što je vjera, koja je to snaga, a ja to ne koristim. Dogodila se ispovijed kod svećenika. Ušao sam tamo, svećenik je sjedio i šutio, šutio sam i ja. Prošlo mi je tisuću misli. Odjednom sam progovorio o svemu. O svemu čega sam se tada sjetio. U duši sam bio mrtav čovjek. Kod njega sam se ispovjedio i vidio sam da mi se nešto dogodilo. Ništa mi nije rekao. Samo me je blagoslovio. Osjetio sam neko blaženo stanje i htio sam da to potraje", naglasio je.
"Kockari svi lažu. To ja znam. Nalazili smo se iz cijele regije: Posušja, Mostara, Međugorja, Širokog Brijega, Zagreba. Velik novac se okretao, ali ne vjerujem da itko govori svojoj obitelji o čemu se radi. To je strašna stvar. Ja sam bio dno dna. Kada je taj seminar završio - događa mi se nešto nevjerojatno. Ulazim u kafić i kladionicu u koju sam dolazio. Rekao sam si, nećeš se puno kladiti, nego malo. Ispisao sam listić na papir i donio ga na pult. Tada sam za pult stao i netko me zove: 'Roberte', ali nema nikoga iza mene. Opet me zove drugi put i treći i govori mi: 'Ako to uplatiš, sa mnom nikakav udio nećeš imati'. Ja sam to bacio, izašao i otada nemam nikakvu želju za kockanjem", prisjetio se.
POGLEDAJTE VIDEO: Sve više ovisnika o kockanju
