U Hrvatskoj se posljednjih godina bilježi znatan porast konzumacije različitih droga - od kokaina do kanabisa. Svoju priču o borbi s ovisnošću za HRT je ispričala socijalna radnica Željka Jakopčević koja se osvrnula na svoje djetinjstvo i ratne godine u Vukovaru.
"Rođena sam u Vukovaru, bila sam jedinica. Sve je izgledalo sjajno. S devet godina izgubila sam majku, a osam mjeseci nakon toga - tatu. Baka je bila skrbnik, nastavili smo živjeti u tom stanu gdje sam bila s roditeljima. U početku je bilo veoma teško jer ja nisam mogla prihvatiti da je tata umro. Kada je tata umro, neko sam vrijeme odlazila i otkopavala grob. Mislila sam da to nije istina. Sve do jednog trenutka kada sam imala 19 godina. Mislim da su te godine, 19, 20, u promišljanju čovjeka najrizičnije. Neki kažu pubertet, ali kad čovjek dođe do 19, 20 pa se pita o smislu svog života, kako ići dalje i čime raspolaže unutar sebe - to mi je bio sklizak teren", kazala je Željka pa objasnila što je presudilo da odluči početi konzumirati drogu:
"Vidjela sam čovjeka koji je super sam sa sobom. Odlično izgleda, nikoga ne juri. Odlično mu je. Zapitala sam se što on ima, a ja nemam. U to vrijeme nije bilo nekakvih prevencija. Tada nije bilo ni vjeronauka, a kamoli da se javno priča o alkoholu i drogi. Ja sam danas svjesna što mi se događalo, ali u ono vrijeme nisam bila. Tada sam shvatila da je dobro stanje tog čovjeka povezano s konzumacijom opijuma i ja sam rekla - ja to želim", prisjetila se pa nastavila:
'Problem je život i nešto dublje'
"Nisam znala da to može voditi u ovisnost. Ja sam u to išla i rekla 'wow': Ja sam ovo tražila cijeli život. Da imam mir, sigurnost, toplinu i ljubav. Ovo nije promoviranje droge. Kada je to počelo, rekla sam: to je to. Međutim, kako je to đavolja prevara - sve mi se počelo rušiti: karakter, vjernost, odnosi. Onda sam odlučila doći u Hrvatsku. Moja rodbina, jedna mi je sestrična fizioterapeutkinja, druga liječnica i završila sam u Vrapču. Nisam znala da će mene stići kriza. Kada sam došla u Osijek, odjednom su se pojavili bolovi, preznojavanje. Ona prava kriza. Shvatili su što se događa jer sam teti uzela tablete za bolove i onda je počelo liječenje", rekla je.
"Mislila sam da ću živjeti drugačije kad izađem. Mislila sam da se to liječi u bolnici. Međutim, nije istina da je dovoljno doći do detoksa, problem je život i nešto dublje - mi smo bili vraćeni, ali na heroinu. To je trajalo nekih godinu dana, onda sam mislila, ako ostanem trudna, sigurno nisam tako zla i grozna da ću se nastaviti drogirati. Vrtjela sam se deset godina u tom krugu ne razumijevajući da se treba promijeniti moja nutrina da bih prestala željeti drogirati se. Oduzimaju nam dijete nakon godinu dana, pojasnila je te dodala kako je nakon oduzimanja djeteta počela tonuti još jače te da nije vidjela šansu za oporavak.
"Došla sam do dna, ali jedan čovjek, čiji je sin također bio u problemu, dao mi je jesti. Ispostavilo se da njegova obitelj pripada kršćanima evanđelistima. Ja o tome ništa nisam znala, rekao je, odmorite se i jedite, ja bih tebe odveo na jedan kršćanski sastanak. Doktor je tada rekao, ideš s njima. Nema više terapije, sve ću njima dati, one će te dovoditi na kontrolu. Dovodimo te do nule i putuješ u komunu. Već sam bila toliko potrošena. Imala sam 26 godina i manje od 50 kilograma."
"Vratila sam se nakon pet godina iz komune u Španjolskoj i još dvije u Hrvatskoj. Cijelo vrijeme bila sam sa suprugom, dobila sam drugo dijete Doru i vraćena nam je Iva dok smo bili ondje. Ne drogiram se od 2001. To su 22 godine. Mogu reći da sam imala sreću te zahvaliti Bogu što je postavio ljude na moj put, a postavlja i dandanas ljude koji me ne stigmatiziraju te mi pomažu, i onda i danas, a nisam im nitko i ništa. Imala sam sreću što sam bila okružena ljudima koji vjeruju u potpuni oporavak, rekla je.
POGLEDAJTE VIDEO: Veliki summit ovisnika u Splitu
