Bivšem savjetniku u MUP-u optuženom za ratne zločine, TomislavuMerčepu, pozlilo je u sudnici zbog čega je današnja rasprava prekinuta, a nastavak zakazan za početak idućeg tjedna.
Merčep je nakon trosatne rasprave nakratko izgubio svijest na početku svjedočenja trećeg današnjeg svjedoka. Liječnica koja je zbog Merčepovog zdravstvenog stanja stalno u sudnici pregledala ga je i preporučila prekid ročišta. Sudac ZdravkoMajerović je to prihvatio, iako je Merčep rekao da je sposoban za nastavak.
Merčep je prije nekoliko godina pretrpio moždanu kap i od tada je njegovo zdravstveno stanje lošije, zbog čega se prije početka suđenja i provelo medicinsko vještačenje njegove sposobnosti za suđenje.
Prije prekida rasprave sud je saslušao dvojicu svjedoka, Nikolu Peleša i Miodraga Vučkovića, koje su 1991. u Pakračku poljanu zatočili pripadnici pričuvne postrojbe MUP-a kojom je, po optužnici, zapovjedao Merčep. Njega se tereti da je naredio uhićenje i mučenje 52 osobe te ubojstvo 43 civila sa zagrebačkoga, kutinskoga i pakračkog područja.
Bivši kutinski taksist Peleš je posvjedočio da ga je Merčep spasio kada ga je jedan od pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a namjeravao ubiti u Pakračkoj poljani, gdje je bio zatočen gotovo mjesec dana. Kazao je da je Merčep osobi po nadimku "Krešo mesar" rekao da njega ne dira. Tada nije znao tko je Merčep, no prepoznao ga je na televiziji kada se 2000. kandidirao na predsjedničkim izborima.
Peleš je posvjedočio i da su mu prilikom uhićenja oteli 23.000 njemačkih maraka te dva automobila "BMW" i "mercedes". On je o tome u više navrata svjedočio na suđenju nekolicini tzv. merčepovaca od 1998. pa nadalje.
Kao i u prijašnjim svjedočenjima, ispričao je da je svjedočio ubojstvu Aleksandra Antića zvanog Saša, pripadniku SIS-a koji ga je prije toga ispitivao. Kazao je da je zajedno s Brankom Velagićem bio prisiljen kopati jamu u koju je bačen pred njima likvidiran Antić. U prijašnjim svjedočenjima govorilo se da je Antić zakopan na livadi pokraj mjesta Janje Lipe, no njegovo tijelo nikada nije pronađeno. Peleš i Velagić tvrde da ubojice nisu vidjeli jer je bila noć i bili su u strahu.
Peleš je na današnjoj raspravi kazao da su od njega tražili 100 tisuća njemačkih maraka kako bi ga pustili na slobodu.
Na prvom suđenju osmorici "merčepovaca" 1998. Peleš je izjavio da je "uplašen" i da mu "u Kutini prijete", a u sudnici nije među optuženima prepoznao osobe koje su ga zatočile. Pri ponovnom svjedočenju 1999. kazao je da mu je žao što je uopće svjedočio.
Drugi današnji svjedok Miodrag Vučković, kojem su nestali roditelji 1991., rekao je da su ga iz Varaždinskih Toplica, gdje je radio kao fizioterapet, uniformirane osobe odvele na ispitivanje u Pakračku poljanu. Zadržali su dva dana, a tamo je sreo i oca s kojim se pozdravio i koji je izgledao sasvim normalno.
Svjedok je rekao da mu nitko nije prijetio, da ne zna jesu li osobe s kojima je bio na ispitivanju bile naoružane, a s obzirom da loše vidi nije uočio oznake koje su imali na uniformama.
Prisjetio se da mu je na hodniku prišao čovjek s brkovima i rekao drugome da njega ne diraju jer se našao u krivo vrijeme na krivom mjestu. Nakon dva dana odvezli su ga u Zagreb. Oca od straha nije tražio, a u bolnici gdje je nastavio raditi čuo je svakakve priče.
"Bojao sam se za ženu i djecu. Nisam se bojao konkretne osobe", kazao je, a na upit boji li se danas odgovorio je kako se nema koga bojati. Rekao je da "od nikoga ništa ne traži pa zato neće ni tražiti odštetni zahtjev".
Kao treći svjedok trebao je biti ispitan Stevan Brajenović koji je, kao i Peleš, više puta svjedočio kako su ga u studenom 1991. tri nepoznate naoružane osobe odvele u jedan paviljon Zagrebačkog velesajma u kojemu je jedno vrijeme pričuvna postrojba MUP-a imala sjedište. Brajenoviću su tada oduzeli torbicu s novcem, dokumentima i pištoljem. S Velesajma je odveden u Pakračku poljanu gdje je bio zatočen četiri dana tijekom kojih su mu prijetili ubojstvom. U dva je navrata pokušao pobjeći, a prilikom drugog pokušaja jedan od čuvara ga je hicem iz pištolja ranio u trbuh. U svojim ranijim iskazima Brajenović je rekao da su se njegovi čuvari i uniformirane osobe u Pakračkoj poljani koristile nadimcima pa njihova prava imena i prezimena ne zna.
Nikada nije dobio potvrdu za oduzete stvari, kao ni objašnjenje zašto je uhićen i zatvoren. Za razliku od Peleša na suđenju "merčepovcima" 1999. je u sudskoj fotodokumentaciji prepoznao trojicu optuženika.
