U proteklih mjesec dana objavljeno je nekoliko različitih anketa, odnosno istraživanja javnog mnijenja, o mogućem ishodu predstojećih izbora za EU parlament. Sve ankete, svih agencija, prognoziraju uvjerljivu, jaku, pobjedu HDZ-a, eventualno postoji dvojba o tome hoće li dobiti šest ili pet mandata, sva istraživanja također stavljaju na drugo mjesto SDP – s najčešće tri mandata, a onda se još računa na Živi zid, Most, Amsterdamsku koaliciju. Nakon toga slijedi razilaženje anketa o tome tko bi još mogao imati šanse: hoće li to biti tzv. Suverenisti (okupljeni oko Ruže Tomašić) ili lista koju predvodi Bruna Esih (Neovisni za Hrvatsku i HSP) na desnom spektru, ili lista Marijane Petir, ili Start na lijevom spektru itd.
Je li ovako mnogo anketa uoči izbora dobro ili loše? I kakvi su izgledi da one "pogode" izborni rezultat s obzirom na izborni model izbora za EU parlament? Prof.dr. Vesna Lamza-Posavec, poznata znanstvenica iz područja informacijske i komunikacijske znanosti koja je sudjelovala u brojnim istraživanjima upravo na temu javnog mnijenja, uz ogradu da nema detaljan uvid u rezultate svih objavljenih anketa, u razgovoru za Net.hr kaže da se s obzirom na podudarnost u osnovnim tendencijama može s velikom vjerojatnošću reći da će tako biti i na ovim izborima.
"Na istraživanja utječu brojni čimbenici, a da bismo mogli procijeniti vjerodostojnost objavljenih anketa morali bismo imati uvid u primijenjenu metodologiju. Budući da se kod nas objavljuje vrlo malo metodologijskih pojedinosti, takav uvid obično nije moguć. Uglavnom se navodi samo podatak o broju obuhvaćenih ispitanika, a to nipošto nije najvažniji pokazatelj za procjenu točnosti rezultata. Mnogo je važnije znati kakva je tehnika primijenjena, na koji je način izabran uzorak, kako su reagirali ispitanici - koliko je bilo odbijenih anketnih pokušaja, koliko su ljudi bili spremni izjašnjavati se na pitanja o namjeri glasovanja itd.
Iako, dakle, o tim važnim pojedinostima nemamo dovoljno informacija, s obzirom na sukladnost objavljenih rezultata u njihovim glavnim tendencijama vrlo je vjerojatno da će se takve tendencije i potvrditi na predstojećim izborima", komentira dr. Lamza-Posavec. No, isto tako upozorava da su zbog karakteristika d'Hondtove metode koja je vrlo osjetljiva i na male razlike u numeričkim pokazateljima izbornog opredjeljenja – pri čemu se ne smije zaboraviti da su rezultati čak i najkorektnije provedenih anketa samo procjena stvarnoga stanja - moguća stanovita odstupanja u izračunima broja mandata koje bi pojedine liste mogle ostvariti na izborima. "To se osobito odnosi na izborne opcije s manjom podrškom glasača, jer je u tom slučaju prilično teško utvrditi hoće li ili neće osvojiti koji mandat", naglašava dr. Lamza-Posavec.
Premijer Plenković na središnjem predizbornom skupu HDZ-a
Motivacija za izlazak na izbore raste ako je izborna bitka neizvjesnija
I prof. dr. Ivan Rimac, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koji se također znanstveno bavio istraživanjem javnog mnijenja o društvenim i političkim procesima u Hrvatskoj, smatra kako činjenica da toliko različitih predizbornih anketa unisono pokazuje sličan rezultat ukazuje na to da je izgledno da će se glavni trend koji one trasiraju na izborima i ostvariti. "Ako su ankete ovako slične i daju unisone rezultate, više utječu na odaziv nego na to kako se ljudi ponašaju na biralištima. Moguće je da dođe do demotiviranosti onih građana koji podržavaju ili simpatiziraju političku grupaciju kojoj ankete ne daju velike šanse. Motivacija raste ako istraživanja pokazuju da je izborna bitka neizvjesnija. Ako je neka stranka jako vodeća, već na tom nivou smanjuje se interes za izbore. I oni koji podržavaju 'pobjednike' smatraju da njihovi ionako pobjeđuju. A oni drugi, čije opcije gube, demoralizirani su jer smatraju da neće uspjeti na rezultat", komentira dr. Rimac.
Dr. Lamza-Posavec je i oko procjene utjecaja predizbornih anketa na motivaciju glasača mnogo suzdržanija, odnosno, kaže da ima nekoliko različitih teorija, ali niti jedna nije znanstveno potvrđena. "Prema nekima od njih objavljivanje rezultata predizbornih anketa može smanjiti izborni odziv jer, s jedne, kod dijela pristalica nekih, u anketama najbolje pozicioniranih političkih opcija, može proizvesti uvjerenje da nije važno hoće li se osobno odazvati izborima kad su 'njihovi' ionako sigurni pobjednici. S druge strane, glasači koji podržavaju u anketama slabije pozicionirane stranke ili kandidate mogli bi biti demotivirani za glasovanje jer će 'njihovi' u svakom slučaju izgubiti. Treća teorija pretpostavlja učinak mobilizacije koji bi se trebao očitovati u aktivaciji simpatizera gubitničkih izbornih mogućnosti, odnosno, povećanju motiviranosti za glasovanje u onom dijelu glasačke populacije koji se, bez anketnih informacija, ne bi odazvao izborima. Ni jedna od tih teorija nije potvrđena znanstvenim istraživanjima, a objavljeno je stotine studija na tu temu", kaže Lamza-Posavec.
No, ako sve ankete izdvajaju vrlo sličnu grupaciju "sigurnih" pobjednika, što to znači za sve ostale natjecatelje na izborima na kojima se biračima nudi velik broj lista (ukupno 33)? Vrlo često se, naime, čuju komentari da nema smisla davati glas onima koji sigurno "ne prolaze", a zaključak o tome tko prolazi ili ne prolazi ipak se donosi na temelju objavljenih anketa. Jesu li ankete svojevrsni eliminatori, odnosno, mogu li škoditi listama kojima daju manje šanse za "prolaz"?
Model promišljenog glasovanja kao potraga za najjačima
Dr. Rimac podsjeća na istraživanja provedena u Hrvatskoj, još devedesetih, koja su pokazala da se kod dijela glasača pojavljuje ponašanje tzv. "promišljenog glasača“ – onih koji brane svoju ideološku poziciju tako da biraju najpotentniju stranku unutar svog ideološkog dijapazona. "U devedesetima smo imali prohadezeovske snage koje su glasovale isključivo za HDZ, zanemarujući stranke slične provenijencije (HKD, HNS u vrijeme dok ga je vodila Savka Dapčević Kučar) a s druge strane smo imali protu poziciju, snage koje su imale najviše šanse oponirati Tuđmanovoj politici.
U početku je to bio HSLS, pa regionalne stranke, pa SDP, da bi potkraj devedesetih formirana široka koalicija koja je i porazila HDZ i dobila izbore. To promišljeno glasovanje je uvijek potraga za onima koji imaju najviše šanse oponirati najjačima. Danas imamo razdjelnicu na sredini centra, s jedne strane HDZ i oponente HDZ-u na desnom krilu i s druge strane, na ljevici imamo oslabljeni SDP koji otvara dileme glasačima ljevice ima li smisla glasovati za SDP kao najpotentnije stranke ili ima smisla glasovati za druge, nove, na lijevom spektru. Cijeli niz novih stranaka i grupacija je sada dobio šansu za bolji rezultat. U prvom redu Amsterdamska, zatim Start, ali i neke druge stranke, koje posebno udaraju na neke aspekte HDZ-a, primjerice Kolakušićeva lista", komentira dr. Rimac.
Bernardić na završnom skupu SDP-a
Dr. Lamza-Posavec upozorava da se utjecaj anketa na javno mnijenje i izborno ponašanje često precjenjuje. Ona je osobno i provodila istraživanja na tu temu, i to u četirima različitim izbornim situacijama. "Pokazatelji do kojih sam došla u velikoj mjeri su sukladni rezultatima sličnih istraživanja u svijetu: kad je riječ o glasačkom tijelu u cjelini, za takav utjecaj nema dosljednih znanstvenih dokaza. Problem mogućeg utjecaja na glasače je mnogo složeniji nego što se bi se to na prvi pogled moglo učiniti. Uobičajeno je mišljenje da su ljudi skloni prikloniti se onim izbornim mogućnostima koje prema anketama imaju bolje izglede, a odustati od onih za koje se bilježe lošiji rezultati. Iako je takvo shvaćanje najučestalije, to je ipak samo jedna od mogućih teorija. A postoji i posve suprotna teorija: u slučaju kad ankete pokazuju dominaciju političke opcije koju ne podržavaju, neki će pojedinci biti dodatno motivirani za izlazak na izbore i glasovati za listu ili kandidata koji, prema rezultatima anketa, imaju manje izgleda za uspjeh, s namjerom da tako poboljšaju njihovu poziciju na izborima", naglašava dr. Lamza-Posavec.
Ona u svojim javnim istupima naglašava da utjecaj objavljenih rezultata anketa na izbornu odluku pojedinca podrazumijeva više uvjeta. "Prvo, da je pojedinac upoznat s rezultatima tih anketa. Drugo, da ih je zapamtio. I treće, da im vjeruje, da njihove rezultate prihvaća kao točne. Ispunjavanjem tih uvjeta dolazimo do razmjerno malog kruga glasača u kojemu je takav utjecaj moguć. Nadalje, za osobe koje udovoljavaju tim kriterijima važno je imaju li već definirane izborne preferencije ili još nisu odlučili za koga će glasovati. Općenito možemo reći da bi rezultati anketa mogli ponajprije utjecati na one glasače koji još nisu izborno opredijeljeni. Pritom valja naglasiti da to nisu svi oni koje se u medijskoj interpretaciji anketnih rezultata obično naziva 'neopredijeljenima' ili 'neodlučnima', a koje je puno ispravnije nazvati 'neizjašnjenima'. Naime, ovisno o tehnici anketiranja – provodi li se putem telefona, interneta, licem u lice, sa ili bez mogućnosti tajnog izjašnjavanja – među njima je uvijek veći ili manji udio pojedinaca koji su već odlučili za koga će glasovati, ali se u anketi ne žele o tome očitovati", objašnjava dr. Lamza-Posavec. "Iako nije isključen utjecaj na ponekog pojedinca, u cijeloj glasačkoj populaciji može biti riječi o učinku koji se mjeri sa samo nekoliko postotnih bodova", zaključuje.
Glas za stranku koja ne prelazi prag nije 'izgubljen'
Dr. Rimac na pitanje hoće li se, primjerice, simpatizeri manjih lijevih stranaka zbog straha od tzv. "gubljenja" glasova nakon objave istraživanja koja pokazuju da te stranke ne prelaze prag, preliti SDP-u – mada iskazuju nezadovoljstvo tom strankom, odgovara: "Simpatizeri Starta i drugih lijevih stranaka su sigurno sagledali djelovanje SDP-a i nije tako lako vjerovati da će se oni samo tako preliti na stranu najjače stranke lijevog spektra, SDP-a. Glasovanje za stranku koja i ne prelazi prag je važno za stranke jer im daje bitnu informaciju o njihovoj realnoj snazi i poziciji – posebno za buduće izbore, parlamentarne, koji se neće provoditi u jednoj izbornoj jedinici nego u deset izbornih jedinica."
Ni dr. Rimac niti dr. Lamza-Posavec ne smatraju da bi uoči izbora u Hrvatskoj trebalo postrožiti pravila oko objava predizbornih anketa. Dr. Lamza-Posavec podsjeća na različitu praksu u svijetu, od potpunih zabrana bilo kakvih anketa u totalitarnim sustavima, do potpuno liberalnih rješenja. Primjerice, usred Europe, u Luxembourgu, vrijedi zabrana predizbornih anketa u razdoblju od mjesec dana prije održavanja izbora, a u drugim zemljama ona iznosi između jednog i petnaest dana. Druga su krajnost Sjedinjene Države u kojima nema nikakvih zabrana i ograničenja, pa se i na dan održavanja izbora provode i objavljuju rezultati predizbornih i izlaznih anketa.
"Osobno nisam za zabrane u Hrvatskoj. Čak i pod pretpostavkom tog minimalnog utjecaja na glasačku populaciju, mislim da je dobro da se rezultati predizbornih anketa objavljuju, pod pretpostavkom da su utemeljeni na korektnoj istraživačkoj metodologiji i da su medijski profesionalno interpretirani", zaključuje dr. Lamza-Posavec.
