Takve osobe potpadajaju pod tzv. "Stockholmski sindrom", koji opisuje taoce koji se nakon dužeg vremena zatočeništva i torture poistovjećuju i emotivno vežu za svoje otmičare i mučitelje.

U gotovo svim vezama u kojima postoji fizičko nasilje postoji i emocionalno zlostavljanje. Napadač se koristi ponižavanjem žrtve, nadijevanjem degradirajućih imena najčešće sa seksualnim konotacijama. Napadi su usmjereni ka slamanju ženinog duha i njenog osjećaja vrijednosti. Konstantna vatra verbalnih napada slabi ženinu obranu i otpor. Istraživanja su pokazala da od "Stockholmskog sindroma" pate sljedeće grupe: preživjeli iz koncentracijskih logora, ratni zarobljenici, fizički i/ili emocionalno zlostavljana djeca, pretučene žene, civili iz kineskih komunističkih zatvora, članovi kultova i prostitutke sa svodnicima (Graham, 1987.)

Treba imati na umu činjenicu da su mnoge žene zarobljenice svog doma, bez prijatelja ili poznatih, odvojene od obitelji, bez ikakvih financijskih sredstava, imovine ili zaposlenja. Neprekidnim fizičkim nasiljem i mentalnom torturom svojih partnera žene žrtve nasilja počinju se poistovjećivati sa svime što im njihov tamničar spočitava.