arti-201006080665006Slovačka – Novi Zeland
Slovačka je sirotinjska kuhinja – jednostavna, bez fancy sastojaka, ali dovoljno kalorična. Kultura Novog Zelanda je pod velikim utjecajem autohtonog stanovništva Maora, što se može vidjeti po njihovoj kuhinji. Tradicija nalaže da se kuha po lokalnoj metodi, u rupi u zemlji, ali sastojci i namirnice su europskog i pacifičkog porijekla. Nogomet je tamo prilično nevažan, sport kojim se bave ozlijeđeni ili oni nedovoljno sposobni za pravi sport. A to je ragbi.
Bad taste - horor-komedija koja je proslavila Petera Jacksona, Novi Zeland i svemirce što furaju traper
Portugal – Obala Bjelokosti
Portugalska kuhinja bogata je i raznolika, ali u jelu koje sprema Carlos Queiroz jedan je sastojak prenaglašen i sve ovisi o njemu, a to nije dobro. Bjelokošćani nemaju neku silnu kulinarsku tradiciju, ali znaju skuhati itekako fine stvari.
Brazil – Sjeverna Koreja Gozba s nepreglednom trpezom šarenih i raznolikih europskih i tropskih jela, protiv totalne "socke", kojoj nedostaju i najosnovniji sastojci? Korejski kuhar morat će biti nevjerojatno maštovit...
Taumatawhakatangihangakoauauotamateaturipukakapiki- maungahoronukupokaiwhenuakitanatahu – mjesto na Novom Zelandu, poznato kao naselje s najdužim imenom na svijetu. Prijevod - "vrh na kojem je Tamatea, čovjek s velikim koljenima, penjač na planine, gutač zemlje koji je putovao uokolo, svirao nosnu frulu svojoj voljenoj". Bez zezancije, stvarno to znači.
Imena luda nalaze se svuda – Za Slovačku igraju momci s prezimenima Mucha, Zabavnik, Salata, Kucka... Nije to još ništa, mogli su biti pozvani i Štetina, Kuračka, Kožička, Piroška, Nosek, Karaš, Maslo, Pekar...
Čovjek-vuvuzela – Stanovnici njegovog rodnog Funchala sjećaju se Cristiana Ronalda kao tihog djeteta iz skromne obitelji koja je živjela u trošnoj, minijaturnoj kućici. Kako je od toga nastao "čovjek-vuvuzela" kakvog danas poznajemo (prenametljiv, preglasan i izuzetno iritantan), nikome tamo nije jasno...
Nesebičnost i pohlepa – Didier Drogba darovao je cijeli honorar od reklame za Pepsi (3 milijuna funta) za izgradnju bolnice u Obali Bjelokosti i još nagovorio čelnike Chelsea da se pridruže donaciji. Četvrtina stanovništva Obale Bjelokosti živi ispod granice siromaštva, a očekivana životna dob je 41 godinu za muškarce i 47 za žene. Sven-Göran Eriksson je, pak, bez imalo grižnje savjesti od nacionalnog nogometnog saveza uzeo gažu od 2 milijuna funta samo za "Projekt Južna Afrika".
Ajmo žuti! – Toliko je bilo brazilsko razočaranje porazom od Urugvaja 1950. pred 200.000 ljudi na Maracani, da su odlučili sve mijenjati. Čak i dresove, pa su dotadašnji bijeli zamijenjeni "domoljubnijim" žutima s zelenim obrubom, u kojima i danas igraju. No, prvi naslov Seleção je osvojio u plavim dresovima: u finalu '58 Švedska je kao domaćin igrala u žutom, a Brazilci nisu ni imali rezervnu garnituru, pa su dan prije brže-bolje kupili neke plave i našili na njih grbove skinute s originalnih dresova...
Sinkronizirano loptanje – Koreografske vježbe već desetljećima su obvezne u sjevernokorejskim školama i zato masovni sletovi u toj zemlji izgledaju tako impresivno. Svi nacionalni reprezentativci prošli su taj "dril" još kao klinci, a kako više-manje svi igraju doma, imali su i puno vremena za uvježbavanje sinkroniziranog kretanja u obrani. Očekujte fantastične minijature u postavljanju ofsajd-zamki!
Seksi Brazilke – atraktivan nogomet nije jedini razlog zašto ljudi širom svijeta vole gledati utakmice brazilske reprezentacije. Naravno, tu su i Brazilke: grupe prsatih i oskudno odjevenih navijačica koje prate Carioce postale su pravi pokret u zemlji, uoči Svjetskog prvenstva kozmetički kirurzi imaju pune ruke posla, a postoji i agencija koja na audicijama probire najseksipilnije djevojke i plaća im put – sve kako bi se Brazil predstavio u što boljem svjetlu. Pa, jedva čekamo vidjeti ovogodišnju "berbu", a nadamo se da će i redatelj prijenosa imati razumijevanja za ljubitelje brazilskih... lopti.
Montažom protiv Brazila – Sjevernokorejci su jedini među sudionicima prvenstva neće imati priliku vidjeti uživo utakmice svoje reprezentacije na televiziji. One će biti prikazane u skraćenim snimkama i montirane tako da naglase dobre akcije njihove momčadi – ili barem tako tvrde južnokorejski izvori, koji obećavaju stavljati te snimke na YouTube, pa nek cijeli svijet vidi tu strašnu dominaciju protiv Brazila... Samo, kako će "montirati" konačni rezultat?
Očekivali smo borbu, ali na kraju dobili rutinsku pobjedu nad Danskom kojom je Nizozemska obranila naslov svjetskog prvaka u nogometu u 16. utakmici za redom. Kako bi ova rečenica imala imalo smisla, morate shvatiti da je riječ o neslužbenom naslovu svjetskog prvaka po sistemu kojeg je smislilo nekoliko pijanih škotskih navijača tamo negdje 1967. godine.
Počeli su se sprdati kako je Škotska, pobijedivši Englesku u tradicionalnom prvenstvu Britanskog otočja, preuzela titulu svjetskih prvaka koju je Gordi Albion osvojio godinu prije na domaćem terenu. Po sustavu preuzetom iz boksa, u kojem se o svjetskom prvaku odlučuje direktnim obračunom između nosioca i izazivača, došlo je do toga da su neko vrijeme i Nizozemski Antili bili prvaci svijeta (nakon pobjede nad Meksikom u kvalifikacijama 24. ožujka 1963., ali su ga izgubili od Kostarike 4 dana nakon toga). Računaju se sve utakmice koje reprezentacija igra, uključujući i prijateljske, a ovisno o rezultatu titula prelazi s jedne na drugu momčad. Danas postoji i web stranica (www.ufwc.co.uk) i nekoliko alternativnih titula. Niti jednu, naravno, FIFA ne priznaje.
U POČETKU BIJAHU ENGLESKA I ŠKOTSKA
Prvi se međunarodni nogometni susret održao 30. studenog 1872. između reprezentacija Engleske i Škotske. Bilo je 0-0 pa je svijet morao čekati do 8. ožujka 1873. kako bi dobio svojeg prvog neslužbenog prvaka u nogometu. Bila je to Engleska pobjedom na Škotskom 4-2, očekivano, jer ipak su oni izumili sport.
Wales je u natjecanje ušao 1876., a Irska 1882., no Engleska i Škotska su razmjenjivale titulu do 1903. Tada je Irska dobila Škotsku, a Wales je prvak postao 1907. također pobijedivši Škotsku. Niti jedna momčad s Britanskog otočja nije sudjelovala na prva tri službena Svjetska prvenstva 1930, 1934. i 1938,, a svjetski su ratovi zaustavili širenje nogometa zemaljskom kuglom. Prvi put je titula svjetskih prvaka napustila Britaniju i Irsku 1931. kada je (opet) Škotska izgubila od Austrije.
TRI RATNA DRUGA I JUGA
Do kraja 1932. i 12 utakmica ju sjajni Austrijanci drže, ali i gube od Engleza koji ju vraćaju na Otok gdje ostaje do 1939. kada ju, iznenađujuće, osvaja Jugoslavija. Odmah gubi od Italije, a tijekom rata ju razmjenjuju Sile osovine s ponekom neutralnom zemljom koje nemaju ništa protiv zaigrati s njima (Švicarska, Švedska).
Nakon završetka rata je natrag uzima Engleska, očito zadužena vraćanje stvari tamo gdje pripadaju, a prvi put prelazi Atlantik nakon što gube od SAD-a na službenom Svjetskom prvenstvu. Po Sjevernoj, Srednjoj i Južnoj Americi će putovati većinu od sljedećih 16 godina.
TKO JE ONDA NAJBOLJI?
Do sada je 46 zemalja držalo titulu, uključujući, osim spomenutih Nizozemskih Antila, i tako egzotične zemlje poput Gruzije, Zimbabwea, Angole, Australije, a najuspješnija zemlja po vremenu provedenom s titulom i utakmicama u kojima je titula obranjena je Škotska. Dobro, većina je tih utakmica bila s Engleskom, ali ovo vam daje jednu novu perspektivu U vezi nogometa. Cijela stvar i je toliko interesantna upravo zbog toga što se i male zemlje mogu neko vrijeme hvaliti nečime. A i ne morate čekati 4 godine kako biste saznali tko je najbolji na svijetu.
Ivan Palijan