U filmu Beskrajan dan u Hrvatskoj čeka vas izmjena izbornih jedinica - u skladu s odlukom Ustavnog suda iz 2010.
Riječ je zapravo o tome da je zbog pada broja stanovništva došlo do golemog nesrazmjera između broja birača u pojedinim izbornim jedinicama. A svaka u Sabor šalje isti broj zastupnika - 14.
Pa je tako, recimo u devetoj izbornoj jedinici, Splitsko-dalmatinskoj, tih 14 veličanstvenih biralo 414 tisuća birača, a u četvrtoj Slavonskoj, svojih 14 genijalaca je biralo 317 tisuća birača. Dakle 30 posto manje, što znači da glas Slavonca u odnosu na glas Dalmatinca vrijedi 30 posto više.
A s obzirom na to da Slavonci najviše glasaju za HDZ , HDZ-u takav nesrazmjer i najviše odgovara. Dalo bi se zaključiti da i egzodus Slavonaca zapravo najviše odgovara HDZ-u, ali to ne bi bilo politički korektno pa to nećemo reći, nešto i sami možete zaključiti...
Slična stvar je i s biračima u 7. izbornoj jedinici, koja obuhvaća Zagreb i Karlovac i ima 410 tisuća birača. Dakle i njihov glas u odnosu na glas Slavonaca vrijedi oko 30 posto manje, te i oni već osjećaju da su za državu manje vrijedni ljudi.
A osobito je problem na tržištu glasova gdje su njihovi glasovi gotovo potpuno bezvrijedni, jer za iste novce kupci glasova u Slavoniji mogu dobiti 30 posto više glasova nego u Splitu ili Zagrebu.
A osim političkih i financijskih problema, to ponekad zna dovesti i do ozbiljnih životnih problema. Donosimo tužnu priču 40-godišnjeg Domagoja upravo iz 7 izborne jedinice.
Domagoju, četrdesetogodišnjem poštenom i vrijednom Hrvatu, život se preko noći okrenuo naglavačke. Trebao se ženiti ovog Božića, ali mu je jedan Slavonac pomrsio planove...
"Imao sam zaručnicu sve do jučer, dok ona nije otkrila da se lova vrti u Slavoniji. Eto, skužila je da ljudi tamo dobivaju veću lovu za svoj glas i ostavila me u kreditu do grla, uzeli smo stančinu tu u Zagrebu. Mama me nazvala da ne može vjerovat", kaže ova žrtva izborne jedinice.
Zabrinuto Domagojevo lice odražava brigu cijele obitelji. Ovih dana ga se češće sreće na ulici, zima kuca na vrata, a posao ne cvjeta. Dugogodišnji biznis prodaje glasa na izborima prestao je biti tako unosan. Nekada je njegov glas vrijedio 100 eura, sada vrijedi jedva 20 eura.
"Nazvali su me s posla i rekli mi gledaj Domagoj, mi za ljude poput tebe više nemamo ovdje mjesta, razumiješ. Jedna Lika, jedna Slavonija nosi daleko veću lovu, Slavonija je postala regija zakopanog blaga", govori Domagoj.
I baš zato, kreće i on trbuhom za kruhom. Ovaj život danas, kaže, obična je sjena zlatnih dana.
"Šta da ja vama kažem, pijem pivo iz limenke, nekoć sam pio na šanku, evo sad žicam za kartu do Slavonije. Da budem precizniji, do Donjeg Miholjca i stvarno mi nije dobro, evo stvarno, baš se loše osjećam", prepričava.
Tko kaže da se sreća ne krije na novoj lokaciji, u nekoj novoj izbornoj jedinici, onoj koja će ga poštovati, plaćati i gdje će njegov glas vrijediti najviše…
A tamo je i ona, zaručnica Jelena. Zašto ne jedna svadba pod zlatnim dunjama, razmišlja Domagoj dok zbraja lipe i kune za kartu vlaka. Vlaka koji će ga odvesti u bolje sutra.
