Sve je počelo kad je pjevač engleske novovalne grupe Boomtown Rats, Bob Geldof, na televiziji vidio slike užasne gladi u Etiopiji. Duboko potresen, znao je da nekako mora pomoći tim nesretnim ljudima i smislio je pjesmicu, računajući da će uspjeti nagovoriti nekoliko svojih kolega da mu se priključe u pokušaju prikupljanja novaca. Uspjeti nagovoriti? Nije bilo osobe koja nije htjela sudjelovati na snimanju singlea ŤZnaju li oni da je Božić?ť. Čak i najrazmaženije glazbene zvijezde pohrlile su u mali londonski studio. Ničiji ego nije bio prevelik; pjevač tadašnje najveće atrakcije Duran Duran, Simon Le Bon, doslovno je na koljenima molio Geldofa da pomakne snimanje za jedan dan kako bi ŤDuranovciť s ugovorenog koncerta stigli u studio odraditi svoju dionicu.
Nakon engleske, snimljena je i američka i nekoliko drugih pjesama širom svijeta, i počelo se razmišljati i o velikom koncertu. Organizacijski problemi bili su praktički nepremostivi, ali Bob se nije predavao: ŤI s vragom bih se rukovao da pomognem tim ljudima!ť Megakoncert je održan istodobno u Londonu i Philadelphiji, i bio je to nezaboravan glazbeni doživljaj koji su gledateljima širom svijeta prikazale TV-postaje masno plativši za prijenos. Svi novci slivali su se u džepove Geldofu, koji nije imao povjerenja u nikakvu organizaciju već se osobno pobrinuo da svaki novčić ide gdje treba, na hranu i kamione koji će je dovesti gladnom narodu. Led Zeppelin prekršili su obećanje da više nikad neće skupa svirati nakon smrti svog legendarnog bubnjara Johna Bonhama; zamijenio ga je Phil Collins, koji je zahvaljujući nadzvučnoj brzini Concordea sudjelovao na oba koncerta.
Iz Ťmirovineť su se vratili Beach Boys i The Who, čiji pjevač Roger Daltrey je, u duhu svojih mladih dana, napravio Ťraznoškuť na sceni i strovalio se na stražnjicu, što ga nije omelo da otpjeva jedan od najboljih nastupa karijere; Michaela Jacksona (opravdano odsutan, kao i Springsteen) je u hit-duetu s Jaggerom ŤState of Shockť zamijenila Tina Turner; Spandau Ballet su u Japanu izravno s bine, bez tuširanja i presvlačenja, odjurili na zrakoplov i uspjeli stići i odraditi svoj dio londonske priredbe; Bob Dylan je imao neponovljiv akustični session s Keithom Richardsom; grupa Cars je shvatila da je njihova pjesma ŤWho's Gonna Take You Home Tonightť postala megahit zahvaljujući upravo nastupu na Live Aidu, te su sav prihod od te pjesme priložili za Etiopiju; Jagger i David Bowie su svojim duetom uskrsli stari soul-hit šezdesetih ŤDancing in the Streetsť, također isključivo za pomoć Etiopiji; Queen su odradili najdojmljiviji koncert svoje bogate karijere; Paul McCartney je očarao publiku kao i uvijek; od punkera i heavy metalaca, tadašnjih početnika poput Madonne i U2, preko megazvijezda poput Eltona Johna, Claptona i Dire Straitsa, pa do danas već poluzaboravljenih Status Quo, Ultravoxa, Adama Anta i Thompson Twinsa, svi su dali svoj doprinos na taj nezaboravni dan. Nije to bio prvi dobrotvorni koncert tog tipa, ni posljednji, ali je svakako bio najveći. Bob Geldof sa svojom grupom Boomtown Rats napravio je jednu od najdojmljivijih pjesama u povijesti rocka, "I Don't Like Mondays", ali će biti zapamćen prvenstveno kao organizator Live Aida zbog kojeg je 1996. bio i kandidat za Nobelovu nagradu za mir. Svi ljubitelji rocka zauvijek će se sjećati dana kad je njihova glazba pokazala koliku dušu ima.
