arti-201003140144006Prošle su godine oglašivači, fanovi, timovi i medijske kuće potrošili 3,7 milijardi eura na Formulu 1. Šesto milijuna ljudi je gledalo barem jednu utrku te sezone na televizoru. Zbog toga su i firme spremne platiti nekoliko stotina milijuna eura ne bi im se logo našao na svemu što ima veze s ovim festivalom potrošnje fosilnih goriva. Sve te brojke i šarenilo skrivaju kako je ovaj sport bio blizu potpune propasti prošle godine i kako je ostao krhak. Formula 1 se pokazala teškom za upravljanje: velike su momčadi odustajale, a još ih je više prijetilo da bude, financijska je industrija masovno ukidala sponzorstvo koje je značilo život, posjećenost utrka je pala, u skandale su bili upleteni svi od svjetskog prvaka do bivšeg glavonje auto sporta osobno.
Bernie Ecclestone, koji će ove godine navršiti 80 godina, je obično spominjan kao glavni dioničar Formule 1, što niti blizu ne opisuje koliku on moć, zapravo, ima. On smatra kako je sve u redu sada sa sportom, no neki se s njim ne slažu. Martin Whitmarsh, šef McLarena smatra kako su se cijele prošle godine bavili samo gašenjem požara i kao još nisu završili s tim poslom. Vrijeme je, veli, da taj sport odraste.
Prošlog je ljeta izgledalo kako će sport prestati postojati. Ferrari se razbjesnio nakon što je Formula 1 odlučila nametnuti ograničenje na svotu novaca koju momčadi smiju potrošiti tijekom sezone i zaprijetio kako će odvući najveće momčadi i osnovati vlastito natjecanje. Momčadi su odustale od tog poteza, ali su zahtijevale neka Max Mosley, predsjednik Međunarodne automobilističke federacije (FIA) koja regulira sport, odstupi. Nakon 17 godina na tom mjestu Mosley je to učinio. To nije zaustavilo proizvođače poput BMW-a i Toyote da izađu iz natjecanja. Honda je to učinila još krajem 2008. S tim su unutra ostala samo tri velika proizvođača automobila – Ferrari, Mercedes i Renault. Iako je ovaj zadnji prodao većinski udjel u trkaćoj momčadi investicijskoj tvrtki iz Luksemburga Genii Capital koja je nedavno ponudila kupnju tvornice Saaba u kešu. U Toyoti su svoj potez objasnili time što nisu dobivali dovoljno za uloženi novac u taj sport. Na njihova su mjesta na startu uletjeli poduzetnici koji možda nisu imali dovoljno love da budu konkurenti rezultatima, ali su bili voljni pokazivati onoliko koliko su imali. A nije im nedostajalo ludosti i hrabrosti. Ecclestone se posprdno osvrnuo na njih već tada, prije nego li je sezona i počela, a Ferrari se žali što nove momčadi poput Virgina i Lotusa usporavaju utrke već na testiranju. Nitko ne očekuje kako će sve izdržati do kraja svoje prve sezone.
Sve toliko nije zabavno koliko su zabavni skandali zadnjih par sezona. Prvo je 2007. McLaren kažnjen s 100 milijuna dolara nakon što je njihov inženjer uhvaćen s dokumentima koje mu je uvalio odmetnuti Ferrarijev zaposlenik. Prošlog je rujna jedan od njegovih najživopisnijih menadžera, Flavio Briatore iz Renaulta, izbačen doživotno iz sporta nakon što je FIA ustanovila kako je naredio svom vozaču Nelsonu Piquetu Jr.-u neka se zabije u zid na utrci u Singapuru 2008. kako bi pomogao drugom renaultovom vozaču Fernandu Alonsu.
Glavni je uzrok tog ludila novac. Osim što se natječu vozači, natječu se i momčadi među sobom. Istraživanje i razvoj novih tehnologija podsjeća na utrku u naoružanju ili u istraživanju svemira, ne vidi im se kraj niti neki smisao, osim, naravno, imati nešto bolje od protivnika. Troškovi su toliko narasli pa si nitko osim par najbogatijih nije mogao priuštiti momčad.
Izgradnja zračnog tunela, recimo, košta 30 milijuna eura, bez da računate vojsku inženjera koju trebate za njegovo upravljanje. Prosječni godišnji budžet momčadi je oko 200 milijuna eura, a najveće troše skoro 400 milijuna. Sponzorstva i novac od pobjeda mogu donijeti pola od toga. Samo su neke momčadi nešto zarađivale. Zato je Max Mosley pokušao spasiti sport koji je prijetio samouništenjem, što je dovelo do krize prošlog ljeta. Nakon što pregovori nisu nigdje vodili, želio je uvesti ograničenje od negdje blizu 50 milijuna eura. Momčadi su ga mrzile. A nije mu pomoglo što su u britanskom tabloidu News of the World 2008. izašle fotke njegove sado-mazo seanse s nekoliko prostitutki. Pred kraj prošle sezone je donesen nekakav dogovor koji treba stupiti na snagu ove. Nema ograničenje u budžetu, ali ograničava potrošnju na neke stvari poput zračnog tunela i testiranja tijekom sezone. Veliki mogu i dalje trošiti više od malih, ali sve se u Formuli 1 smanjuje. Sada je moguće stvoriti momčad za 70 milijuna eura. Novi predsjednik FIA-e, bivši menadžer Ferrarija Jean Todt, je obećao kako će smanjiti troškove još više.
Narasli su i troškovi utrka pa promotori ne mogu spojiti kraj s krajem. Nove utrke, one u Abu Dhabiju, Singapuru i Koreji koštaju preko 30 milijuna eura. Pa su sada i karte za najbolja mjesta preko 500 eura u prosjeku. Na utrku u Bahreinu praktički nitko nije niti došao. Posjećenost utrka je pala s 187.724 na 161.613 prošle godine. Organizatore utrka spašavaju gradovi i države koje takve sportske događaje vide kao priliku za turističku promociju. Singapur je domaćin spektakularne noćne utrke koja je prve godine zaradila 37 milijuna, a koštala 73 milijuna eura. Vlada je uletjela s 44 milijuna eura pa su organizatori čak i zaradili. Zbog toga se i Formula 1 lagano pomiče prema istoku. Kada je počela prije 60 godina u Monzi i Silverstoneu bila je to utrka europskih automobila koje su vozili europski vozači pred europskom publikom. Ove sezone će bolidi u Europu stići tek u svibnju, prvo će proći Bahrein, Melbourne, Kuala Lumpur i Šangaj. Samo je osam od 19 utrka sezone u Europi, što će se vjerojatno dalje smanjivati. Silverstone je skoro izgubio utrku, Francuska je više nema.
Kad se sve uzme u obzir, odlazak na istok je dobra stvar za Formulu 1. Prošle je sezone trećina gledatelja TV prijenosa bila iz Kine i Brazila. Indija se nada kako će dobiti utrku u sljedećih nekoliko godina. U Americi su probali napraviti USF1 momčad, jer je netko vidio kako putem ovog sporta američke kompanije mogu doći do novih tržišta. Financiranje je propalo pa bi se momčad mogla naći u sljedećoj sezoni.
Što se samog sporta kao takvog tiče, možemo očekivati barem zanimljiviju sezonu nego prošlu. Fernando Alonso i Felipe Massa voze za Ferrari, momčad koju obožava ¾ fanova Formule 1. Jenson Button i Lewis Hamilton, dva posljednja prvaka voze za McLaren, Michael Schumacher ima 41 godinu i novi Mercedes, a Sebastian Vettel je za upravljačem Red Bulla. To je još uvijek ekskluzivni klub za one jako bogate, ali živi na reputaciji hrabrih vozača željnih slave. Kada bi se dogodila neka promjena u kojoj bi svi ti likovi oko vozača postali simpatičniji i cijeli sport pristupačniji normalnim ljudima bila bi to promjena koju bismo pozdravili i podržali.
