Tri goranska lovca nose prihranu za medvjede. Hrana je servirana na tisuću metara nadmorske visine, ispod čeke na kojoj će za desetak dana čekati medvjeda. Čim bude pun mjesec.
Drugu godinu zaredom kvota za odstrel povećana je sa 100 na 120 jedinki. Dio je to nacionalnog plana za gospodarenje medvjedima kojih u Hrvatskoj ima oko tisuću.
"Možemo reći da je to maksimalan broj jedinki koji bi ovaj prostor u ovim uvjetima mogao podnijeti, a dokaz je i to da se areal medvjeda širi. Medvjed se pojavljuje u onim rubnim dijelovima Primorja, Dalmacije, Istre, gdje ga nije bilo nikada", kaže predsjednik Lovačkog društva Tetrijeb Delnice NenadVančina.
Šteta koju radi tisuću hrvatskih medvjeda zasad je zanemariva, šest tisuća eura godišnje. U Norveškoj samo jedan od 30 koliko ih imaju, napravi 12 tisuća eura štete.
Većinu medvjeda odstrijele stranci koji to i plate. Najviše Austrijanci, Nijemci i Česi. Delnički lovci kažu, treba nam novac - 150 tisuća kuna godišnji je zakup lovišta od države, još 200 tisuća plate hranu. Tu su i čeke, automatske hranilice i kamere koje noću bilježe svaki posjet kralja šume. On domaće lovce ne zanima.
Na čeku se dolazi u smiraj dana i čeka se u tišini. Uz stranca,
uvijek je jedan domaći lovac.
Zakon dozvoljava odstrel, a lovci poručuju da oni nisu samo oni
koji pucaju. U šumu 365 dana godišnje, i po dva metra snijega,
odnesu na tone hrane. Za sve životinje. Od miša do medvjeda.
