Bijesni prosvjednici, nezadovoljni radnici koji zahtijevaju bolje uvjete. Tako je to danas izgledalo u cijelom svijetu, od Francuske do Južne Koreje. U Hrvatskoj se dotle računalo ima li dosta vratine i koliko ice packova će biti dovoljno: jer nama je Praznik rada postao Festival roštilja. U zemlji malih plaća i nezadovoljnih radnika danas se bunilo 30 ljudi. 30-ero ljutih marširalo je do Markovog Trga u prosvjedu koja je organizirala radnička fronta. Hrvate muče plaće koje su među najmanjima u Europi, strani radnici dotle su u modernom ropstvu.
Zapaljena zgrada, bicikli, prosvjednici se kišobranima brane od policijskih suzavca. U Francuskoj je za Praznik rada na ulicama preko milijun nezadovoljnih radnika.
Neredi u Istanbulu, prosvjedi u Grčkoj, Španjolskoj. U isto vrijeme, Hrvatska roštilja.
Znači li to da su ljudi zadovoljni uvjetima rada? Iako moramo raditi dulje nego Francuzi, a imamo i manje plaće nego Španjolci i Grci.
Zagrepčani nam kažu kako u Hrvatima nema radničke osviještenosti, a ako i ima boje se reći. Ne smatraju ni da su ljudi pretjerano zadovoljni nego se ne mogu skupiti.
A kako će se skupiti kada to ne mogu napraviti ni oni koji trebaju predvoditi borbu za radnička prava. Umjesto na ulici - Savez samostalnih sindikata u Tvornici kulture. S predsjednikom.
"I zato smo ove godine odlučili promijeniti paradigmu sinidkalne borbe naše središnjice, naših sindikata. Kada se borimo već cijele godine, ostavimo jedan dan u godini našim članovima za predah", govorio je Mladen Novosel, predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.
Dok oni mijenjaju paradigmu, prema Markovom trgu uputilo se tek nekoliko desetaka ljudi, predvođeni Radničkom frontom i sindikatom Preporod. Danas nije dan, kažu, za odmor, nego za otpor.
"Naše plaće su među najnižima u Europi, naše siromaštvo je puno veće nego što komuniciraju prema nama, prema nekim procjenama od nas je gora samo Rumunjska", isticala je Katarina Peović, saborska zastupnica.
Prosječna plaća u Hrvatskoj je oko 1100 eura, imamo najmanju bruto satnicu u eurozoni, a 20 posto radne snage, odnosno 320 tisuća ljudi zarađuje manje od 675 eura. Ako niste još sasvim usvojili eure, to je 5 tisuća kuna.
U predizbornoj godini, u kojoj vladajući tradicionalno pažljivije slušaju čuli su liječnike, a svoja prava sada traže medicinske sestre i suci. I dok oni mogu doći do ureda premijera, neki nemaju šanse.
Ove godine prvi puta se moglo javno čuti ono što svi znamo. U groznim radnim uvjetima su strani radnici, negdje rade i po 70 sati tjedno, zarađuju manje nego Hrvati.
"Neprihvatljivo je da na našem tržištu i u našoj domovini i na našim ulicama imamo radnike drugog reda i još gore, ljude koji su u potrazi za boljim životom i osiguranjem bolje budućnosti sebe i svoje djece upali u ralje ropstva 21. stoljeća", smatra Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca.
Male plaće i moderno ropstvo: sretan vam praznik rada!
