Bregovita Plješevica dom je nekih o najljepših vinograda kontinentalne Hrvatske. Vinari na ovim padinama proizvodnjom se bave generacijama. Vinar s Plješevice Željko Gregorić obrađuje 3,5 hektara vinograda na kojima proizvodi pet sorti vina.
"Gosti koji dolaze ovdje, uvijek su iznenađeni tom jednom izvornošću, iskrenošću tih naših vina. Naša vina nisu industrijska vina, to nije vinarija velikog tipa. Proizvodimo od 15.000 do 20.000 litara godišnje vina", govori nam Željko.
Njemu proizvodnja raste, ali to nije slučaj s ostatkom Hrvatske. Iz godine u godinu, brojke su sve gore. Godine 2013. proizvodili smo milijun i 200 tisuća hektolitara vina, prošle nešto više od 600 tisuća. Deset godina pad je to za 50 posto. Ako gledamo statistiku, velika je šansa da vas je za ovo Martinje opilo talijansko, makedonsko ili neko drugo jeftino vino izvana. U prvih pet mjeseci ove godine uvoz vina u Hrvatskoj porastao je za 30-tak posto
No statistika je varljiva jer unatoč većem uvozu i manjoj proizvodnji - vinari rade i žive sve bolje. Profit im je ove godine skočio za 140 posto.
"Situacija nije loša nego je odlična u ovom trenutku po hrvatske vinare. Ja sam u vinima od 95. godine i ne pamtim zapravo tako dobre godine kao što su zadnjih nekoliko godina. Vinari danas uspijevaju, zato što je tržište prepoznalo kvalitetu hrvatskih vina - prodavati po boljim cijenama nego nekada", objašnjava situaciju na vinskoj karti Saša Špiranec, vinski sudac i stručnjak.
Borba protiv uvoza kvalitetom
Protiv uvoza borimo se dakle kvalitetom jer kvantitetom i cijenom ne možemo konkurirati većim zemljama poput Španjolske.
"Mislim da je Hrvatska ušla, da se našla u centru jednog svjetskog trenda, a to je - pij manje i pij bolje. A vinari su to prepoznali", zaključuje Špiranec.
Franjo Kolarić veliki je proizvođač vina s područja Jastrebarskog. Njegova obitelj generacijama je u vinarstvu - no streloviti uzlet doživio je tek kada je počeo ozbiljno ulagati u marketing. Kvaliteta je i prije bila tu i kad je tome dodao novo, internacionalno ime vina i etiketu - sve se posložilo.
"Vizual je prvenstveno koji bude privukao čovjeka. I normalno kad ga privuče vizual onda mora biti kvaliteta što je u boci. I kad čovjek proba - i jedno i drugo - imate kupca", otkriva tajnu uspjeha Kolarić..
Osim klasičnih vina i pjenušaca, u borbu s stranom konkurencijom krenuli su i inovacijama na ovim prostorima.
"Radimo vina macerirana u gruzijskim amforama. Imamo jedan veliki spektar, ali najviše što smo prvi u Hrvatskoj što radimo multi vintage koncept naših vina gdje ih spajamo više berbi u jedno vino", dodaje Kolarić
Bitno je bilo prepoznati i što tržište traži. Potražnja za crnim vinima u svijetu pada, trendovi se mijenjanju i do za Hrvatsku nije loša vijest jer proizvodimo više bijelih vina.
Godišnje 228.000 hektolitara graševine, 51.000 hektolitara malvazije, 38.200 hektolitara Plavca malog i 20.231 hektolitara Chardonnaya.
Loša je vijest što imamo sve manje vinograda. Puno se toga mijenja, i klimatske promjene diktiraju trendove. Neki zbog klime odustaju, dok bi drugi priliku za vinarstvo mogli dobiti i u Lici ili Gorskom Kotaru.
"Sigurno i neki krajevi koji nisu bili pod vinogradima - možda u budućnosti, ako se tako nastavi, imat će priliku", govori nam Željko Gregorić.
Lošim brojkama unatoč - vinarstvo u Hrvatskoj dakle dobro stoji. Samo zbog lošijeg standarda sada češće uživamo u jeftinom uvozu. Pa sve koje sutra nakon proslave Martinja zaboli glava - nemojte reći da vas nismo upozorili…
