Na pučini, 900 nautičkih milja od obale, po magli i uz valove do četiri metra, pretražuje se područje veličine dvije Crne Gore. Tri dana nakon nestanka, traje grozničava utrka s vremenom, jer petorica putnika u podmornici kisika imaju do sutra u podne. Nadu je probudio kanadski avion koji je detektirao zvuk nalik lupkanju, ali nejasnog izvora.
"Zvuk je analiziran tijekom noći, još uvijek ga proučavaju, ali ne možemo ništa zaključiti. Mislim da je važna informacija da tragamo na području gdje je zvuk detektiran", kaže Jamie Frederick, kapetan američke Obalne straže.
Da podsjetimo, olupina Titanica nalazi se na dubini od 3800 metara, što znači 40 Kipova slobode jedan na drugome, ili 11 Eiffelovih tornjeva, ili četiri i pol Burj Khalife, čak i dva Grand Canyona. Podmornica Titan može se nalaziti bilo gdje na tom dnu, sa svojih niti sedam metara dužine zbilja je kao igla u plastu sijena.
U zagrebačkom Tehničkom muzeju postoji podmornica iz Drugog svjetskog rata, naziv joj je Mališan, dugačka je 15 metara, dakle više nego dvostruko duža od ove koja je nestala u Atlantiku, a i dalje se smatra džepnom podmornicom. A to i ne čudi, obzirom da je ulazni otvor širok samo 55 centimetara, bilo tko širi od toga u struku nije u nju mogao ni ući. Posada je imala samo četiri člana, i s obzirom na skučenost i klaustrofobičnost, u njoj se nije ostajalo duže od 5 do 10 sati.
A ovako izgleda ocean dublji od kilometra, sunčeva svjetlost tu ne dopire, vlada vječna tama. Osim ogromnog pritiska, u oceanu su snažne podvodne struje, čak i oko Titanica koji se zbog korozije stalno urušava. Putnici koje je OceanGate ranije vodio na olupine opisali su koliko je teško orijentirati se na oceanskom dnu.
"Znali smo da smo blizu Titanica. Ali opet, takav je mrak da nismo znali gdje je. Imali smo tri sata, a dva i pol smo proveli naslijepo pipajući po dnu mora, pokušavajući pronaći najveći brod na svijetu. Odjednom se pojavio u vidnom polju. Imali smo taman vremena da napravimo pravu turističku fotografiju, da vidimo sidro, okno, pramac broda, a onda smo se vratili gore", tvrdi Mike Reiss, bivši putnik podmornicom na Titanic.
I u ranijim putovanjima bilo je problema s nestankom komunikacije, nekim su se putnicima dijelovi opreme činili improviziranima, poput toga da se podmornicom upravlja pomoću prilagođenog joysticka za videoigre. Ipak, osnivač OceanGatea hvalio se koliko je otporna na pritisak.
"Sve ostalo može propasti. Vaši potisnici mogu otići, vaša svjetla mogu otići, i dalje ćete biti sigurni", govorio je osnivač OceanGatea, Stockton Rush.
On je sada jedan od petorice u nestaloj podmornici. Naš proslavljeni rukometni reprezentativac, danas vlasnik tvrtke za podvodne radove, upozorava upravo na kombinaciju nepouzdanog vozila i bogataša spremnih platiti koliko god.
"Potpisuju izjave da se odriču bilo kakve odštete, ne ulazeći puno u to je li oprema provjerena ili nije, dok cijeli podmorničarski svijet kaže kako su zapravo očekivali da će se ovako nešto dogoditi, jer tvrtka OceanGate koja je nudila te zarone nije ni imala pravu podmornicu, nego je nudila - možda je grubo reći - igračku za bogataše", govori Nikša Kaleb, vlasnik tvrtke za podvodne radove.
Kao i bogataši koji su prije 111 godina mislili da se ukrcavaju na nepotopivi brod, tako su očito i klijenti OceanGatea mislili da će si spuštanjem do najslavnije olupine na svijetu kupiti avanturu za pamćenje. Nada još tinja, ali šanse da će ponovno udahnuti zrak iznad površine gotovo da više nema.
