Obitelj Lumanta - Alex, Abigail i Zakari prije dvije godine Filipine su zamijenili Zagrebom. A ako ćemo biti precizni, Zakari je ovdje oduvijek. I sutra baš slavi svoj prvi rođendan.
"On je mali Hrvat, rođen je u Petrovoj. Nikada nije bio na Filipinima. Zbog toga ga baka i djed žele vidjeti svaki dan", govori nam Alex Lumanta.
Baka, djed i ostali rođaci svaki su dan na video vezi s obitelji koja je od njih udaljena 10 tisuća kilometara. A kada smo ih mi nazvali, vjerojatno im je bilo malo čudno. Jer Filipinci i nisu baš ljudi od telefonskih poziva. Oni pišu poruke - pa su u svijetu poznati kao SMS narod.
"Mi smo isto iz Azije, ali kada idemo javnim prijevozom, busom ili tramvajem, i onda vidimo druge Azijate, strance, kao što smo mi koji razgovaraju na mobitel. To je baš iritantno. Unatoč tome što nisam lokalac, suosjećam s vama", dodaje Alex.
Na neke navike lakše se naviknuti uz bolje plaće. Jer u Hrvatskoj ne moraju preživljavati. U domovini su kao i mi imali veliku inflaciju, zbog čega im je, bune se Abi i Alex, riža na Filipinima skuplja nego u Hrvatskoj. Nevjerojatna je informacija i da najviše medicinskih sestara na svijetu dolazi upravo s Filipina. Naravno, problem su plaće, dovoljno je reći da je Alex kao konobar jedva zarađivao 250 eura.
"Teško je živjeti tamo, pogotovo ako niste u svom gradu. Onda morate iznajmiti smještaj. Skupo je", govori Alex.
Iza sebe su ostavili korupciju, loše politike novog predsjednika u čijem se mandatu kriminal vratio u zemlju. A onda su u nekoliko godina promijenili nekoliko domova. Od Katra, preko Saudijske Arabije do Hrvatske. I tek ovdje se osjećaju kao kod kuće.
"Mi smo kršćani, vi ste isto, dakle katolici smo. Kada smo došli u Hrvatsku, nakon tri godine Katra i arapskih zemalja, prvo što smo pomislili kada smo ovdje došli je sloboda. Imamo slobodu raditi što želimo", objašnjava.
Da, Filipinci su Katolici. Jako vole Božić, pa ga se ondje slavi čak tri mjeseca. Imaju i pomalo neobičan običaj za Uskrs - u povorkama se bičuju i pribijaju na križeve.
A dok kod nas manje više znate kakvo vas vrijeme čeka sutra - na Filipinima je to uvijek neizvjesno. U jednom tjednu imaju sunčane i kišovite dane, ali i tajfune.
"Moja mama sada kaže da je ujutro jako vruće, a onda popodne kiša. Ovaj mjesec pada jako puno kiše zbog čega su tamo velike poplave sada", govori Abigail Chas.
Drukčije je vrijeme, drukčija je naravno - i hrana.
"U Hrvatskoj sam vidjela da ljudi uglavnom jedu pizzu, tjesteninu i kruh. Mi na Filipinima uglavnom jedemo rižu i meso. Imamo jako puno banana i kokosa. Ne znam jeste li probali li probali zeleni kokos, mekani koji je jako ukusan. To mi ovdje nedostaje. Ne mogu to ovdje jesti jer ga nigdje nisam pronašla", dodaje.
I možda više ne žive pored stabala kokosa, ali čak i bez toga, Hrvatskoj su našli bolji život. O kojem će uskoro baki na Filipinima pričati i maleni zagrebački Filipinac, Zakari.